KULTURNI ŽIVOT SRBA POD OKUPACIJOM 1916-1918

17. mart 2016.

“U okupiranoj  Srbiji su ostala značajna imena poput Isidore Sekulić Bore Stankovića, Sime Pandurovića, oni su sarađivali sa beogradskim novinama u nameri da održe kulturni život u okupiranoj Srbiji”

Veliki rat ili katastrofa zemaljske kugle je bila seoba života u nezaborav. “Smrti nema- ima samo seba”, govorio je Miloš Crnjanski. Zasluge srpske vojske i mnogih pojedinaca su ogromne, a žrtve koje je podneo srpski narod zaslužuju sećanje. Predavanje na temu “Kulturni život Srba pod okupacijom 1916-1918” održao je dr Bojan Đorđevic u Narodnoj biblioteci u Kraljevu.

“Srbiju su predstavljali najbolji ljudi – oficiri, sveštenici, naučnici, kulturni radnici,  književnici i profesori. I svi oni išli su za velikim ciljem oslobodjenja i ujedinjenja” – odlomak iz knjige dr Bojana  Đorđevića.

Utihnula su usmena sećanja na period Prvog svetskog rata i ostaju nam samo dokumenti koji svedoče istinu o životu Srbije i Srba u tim teškim danima. Život se odvijao na više strana u raznim oblicima i oblastima, a važan segment tog života svakako predstavlja kultura.

“Letopis kulturnog života tokom Velikog rata 1916-1918 je zapravo bibliografija svih natpisa o kulturnim događajima. To su natpisi iz kulture, književnih dela, prevoda…koji su se pojavljivali od 1916-1918. godine u novinama koje su izlazile na više mesta gde se locirala kulturna srpska inteligencija (Solun, Krf, Ženeva, Pariz, Tunis, pa i u okupiranoj Srbiji). U okupiranoj Srbiji su ostala značajna imena poput Isidore Sekulić, Bore Stankovića, Sime Pandurovića…Oni su sarađivali sa beogradskim novinama u nameri da odrze kulturni život u okupiranoj Srbiji” – rekao je za portal Krug dr Bojan Đorđević.

U danima patnje i bola, borbe i stradanja, kulturni život nije zamro. Viteški mač je neprestano bio van korica i branio Srbe i srpsko pismo od zaborava.

                                                                                               Nemanja Veljović