KRALJEVO OD VAROŠI DO GRADA

Večeras je u Narodnom muzeju u Kraljevu, na Trgu sv. Save, predstavljena knjiga istoričara Dragana Draškovića „Kraljevo od varoši do grada“. Ova promocija je održana u okviru Žičkog duhovnog sabora „Preobraženje 2016“

Dragan Drašković, koji je i direktor Narodnog muzeja u Kraljevu, u svojoj knjizi „Kraljevo od varoši do grada“, kroz obilje starih fotografija i teksta koji objašnjava kako je Kraljevo od varoši postalo grad, osvojio je pažnju mnogih Kraljevčana koji su večeras došli na promociju njegove knjige.

Doktor istorijskih nauka Ljubodrag  P. Ristić, inače Kraljevčanin, govorio je večeras o knjizi Dragana Draškovića. Doktor Ristić je naglasio da „na specifičan način, svojim konciznim tekstom u kome nema suvišnih detalja, Dragan Drašković postavlja osnovne okvire i putakaze razvoja karanovačke varoši i kraljevačkog grada i uvodi čitaoca u mozaički sklopljenu, vizuelnu, fotografsku istoriju grada“.

 I Andrej Vujnović, muzejski savetnik iz Beograda, govorio je o Draškovićevoj knjizi kao važnom istorijskom izvoru:

 Pred nama u monografiji kao u romanu grad izrasta u junaka – pomenute su i njegove zvezde i to i ljudi – Milenko Vesnić, Dobrivoje Božić, Milivoje Cvrčanin, Stojan Stojić – i građevine – crkva Svete Trojice, Gospodar Vasin konak, zgrada stare škole i sreskog načelstva, spomenik srpskim ratnicima, ali, interes je pre svega posvećen strukturama koje su u razdoblju jedva većem od stotinjak godina današnje Kraljevo prevele iz varoši u grad….

…. Knjiga Kraljevo od varoši do grada je završni kamen u konstrukciji ispod koje su knjige Staro Kraljevo i Pozdrav iz Kraljeva i opširni Draškovićev tekst Iz istorije urbanog razvoja Kraljeva i Rudo Polje – Karanovac – Kraljevo 1476 -1915.

Kroz ovaj tip radova koji obrađuju istu temu, Narodni muzej u Kraljevu pokazuje sposobnost kontinuiranog dorađivanja povesti kao samospoznaje i osnažuje se za pouzdano i blagovremeno markiranje i odabir u savremenosti onoga što će dobiti auru muzejskog predmeta kao istorijskog svedočanstva“.

Sa istorijskim činjenicama koje je Drašković objavio u knjizi složila se i Biljana Sikimić. koja je u Balkanološkom institutu SANU, kao  i njen već pomenuti kolega Ljubodrag Ristić.

Dragan Bajović

foto Srđan Vulović

Jedan komentar za objavu “KRALJEVO OD VAROŠI DO GRADA

  1. . Kakav paradoks, tema je istorija grada, među prisutnima zainteresovani građani, predstavnici crkve i drugih institucija i ustanova a kada izađete iz muzeja vidite Trg koji podseća na sve samo ne na istorijski dokaz da je upravo na tom i oko tog mesta  nastala “istorija Karanovca”, nakon podizanja Drugog srpskog ustanka! Ko je projektovao izgled sadašnjeg trga, ko normalan može tako dizajnirati prostor između zgrada s početka i sredine 19. veka!? Vidim da su bila prisutna i crkveni velikodostojnici i druga sveštena lica pa bi bilo zanimljivo pitati ih kako to da su zainteresovani da slušaju priče o istoriji grada a samim tim i o istoriji njenih građevina a sa druge strane su devastirali Gospodar Vasin konak kao najstariju zgradu javne namene u gradu (1833.g.)!? To jednostavno nije normalno ili je krajnje licemerno! Zgrada koja je pod zaštitom zakona i proglašena za nepokretno kulturno dobro je “urnisana” primitivnom estetikom i tematikom “oslikavanja” iako je poznato da se konaci nikada nisu oslikavali. O samom izgledu tzv “živopisa” drugom prilikom, samo usput treba pitati tada nadležnog direktora/ku Zavoda, da li je za vršenje tog nasilja nad sećanjem i istorijom, (nepotrebnu dogradnju stepeništa na zapadnoj strani, izradu sintetičke demit fasade na spratu, postavljanje klima uređaja), SPC podnela zahtev za uslove a ako su isti izdati a dobijeno ruglo koje danas imamo koje liči na sve samo ne na autentično istorijsko zdanje koje svedoči o graditeljskom nasleđu grada, kako ga/je nije sramota! Osim toga ko je crkvi uopšte dao u vlasništvo zgradu koja nikada nije bila njihova već je samo data na korišćenje Eparhiji žičkoj pre Drugog svetskog rata!? Po gradovima Srbije konaci i kuće ovog tipa su zgrade javne namene (Kruševac, Čačak, Užice, Kragujevac, Beograd, Vranje, Leskovac,itd) i svuda se strogo vodi računa da se očuva njihov što je više moguće autentičan i izvorni izgled. Sada čujem da im je “vraćena” i zgrada Arhiva na uglu Karađorđeve i Čika Ljubine! Šta li će tek tamo “novi invstitor” da zamisli!?
    Da li je direktorima Zavoda za zaštitu spomenika kulture a i ostalih ustanova kulture, koji bi po prirodi stvari trebalo da te stvari razumeju i imaju senzibiliteta, samo bitno da se smeškaju u društvu sveštenih lica i političara bez ikakve namere da kažu ono što ljudi od stava i struke moraju da kažu. Lakše je naravno “ja tebe vojvodo ti mene serdare”, da se lažno smejulje još malo dok ne izgube i poslednju mrvicu dostojanstva ako su je ikada i imali.

Komentari za ovu vest su zatvoreni.