24. mart – datum na koji duboke rane još više bole (VIDEO)

U organizaciji Grada Kraljeva, Udruženja porodica palih boraca ratova od 1990. do 1999. godine, Udruženja učesnika rata 1991-1999, Udruženja ratnih vojnih invalida i Vojske Srbije, danas je u Kraljevu obeležen Dan sećanja na branioce otadžbine stradale u ratovima vođenim u poslednjoj deceniji prošlog veka.

Najpre su u kasarni „Jovan Kursula“ u Jarčujku položeni venci na spomenik pripadnicima 252. oklopne brigade, koji su dali svoje živote u odbrani zemlje. Prisustvovali su predstavnici Vojske Srbije, lokalne vlasti, udruženja ratnih veterana i porodica poginulih boraca.

Pogledajte VIDEO prilog:

Potom su na Trgu Jovana Sarića, u prisustvu članova porodica stradalih i ranjenih, okupljeni građani, članovi udruženja, predstavnici Grada Kraljeva i sveštenstvo Eparhije žičke odali počast onima koji se iz poslednjih ratova koje je Srbija vodila – nisu vratili živi.

Za Srbe, 24. mart nosi duboku simboliku – na taj dan 1999. godine otpočela je NATO agresija na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Početak bombardovanja ostavio je neizbrisiv trag u sećanju naroda, donoseći bol, razaranja i nebrojene gubitke. Danas, 26 godina kasnije, Kraljevo se, kao i cela Srbija, priseća onih koji su dali svoje živote u odbrani zemlje i vrednosti slobode.

Lazo Gajović izgubio je u leto 1991. godine na ratištu u Hrvatskoj sina Mirka. Mirko Gajović bio je vojnik, devetnaestogodišnjak. Da je imao sreće – ove godine bi slavio 53. rođendan, ali Mirko je svojim roditeljima već skoro 34 godine – samo sećanje obojeno bolom.

Sećanje na poginule nikada ne sme da izbledi. Njihova žrtva obavezuje nas da ne zaboravimo kroz šta smo prošli i da čuvamo mir za buduće generacije“, poručeno je danas sa ovog tužnog skupa.

NATO bombardovanje 1999. godine odnelo je više od 2.500 života, među kojima su bili vojnici, policajci i civili, uključujući i decu. Stradalo je i mališana, čija imena i danas odjekuju kao opomena i bolno sećanje na strašnu sudbinu koja je zadesila zemlju. Uništena je infrastruktura, razoreni su domovi, a mnoge porodice su ostale zavijene u crno.

Kraljevo je danas stalo u tišini, s poštovanjem prema herojima minulih decenija ali, kako zaključujemo u razgovorima sa ožalošćenima, jedan dan sećanja u godini nije dovoljan da porodice onih koji više nema prestanu da se preispituju: jesu li njihovi najmiliji uzalud stradali na braniku otadžbine?

M. M. D.