Članovi Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije, danas su u školama u kojima imaju članstvo, sprovodili potpuno obustavu rada, a na Trgu Svetog Save u Kraljevu organizovan je protest zbog – porasta nasilja nad nastavnicima u školama
Odziv je danas, i na štrajk, i na protest – bio veći nego poslednjih nekoliko godina.
– Svi prosvetni radnici smatraju da nasilju treba stati na put – rekao je Gordan Marković, predsednik Sindikata obrazovanja Kraljevo, izražavajući zahvalnost, u ime svih kolega, javnosti koja je reagovala na najnovije nasilje nad profesorkom u Trsteniku, koje je zabeleženo mobilnim telefonom, a onda postalo i viralno..
– Želimo da pošaljemo poruku, da zaista više nema smisla da se preko nasilja olako prelazi. Zahvaljujući ogromnoj podršci javnosti, ministar prosvete promenio je izjavu datu odmah posle incidenta u Trsteniku da je sve uređeno u prosvetnom sistemu Srbije do toga da će biti isključeni učenici iz škole u Trsteniku, što se i desilo – rekao je Gordan Marković, predsednik Sindikata obrazovanja Kraljevo.
Zahtev prosvetnih radnika je da dobiju status službenog lica. Pre svega sa ciljem da se nasilje, bilo ono verbalno ili fizičko, ne karakteriše kao nasilje na ulici ili na nekom drugom mestu, već kao nasilje nad licima koje obavljaju svoj posao.
U Kraljevu danas štrajkuju ćlanovi Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije u 31 školi.
– U 20 škola nastava je potpuno obstavljena, dok u preostalih 11 ima kolega koji rade, ali koji ne pripadaju našem sindikatu – pojasnio je Marković.
Marija Stošić, portparolka Unije prosvetnih radnika Srbije pročitala je na skupu govor u kojem je podsetila prisutne da su se okupili kako bi javnosti preneli jasnu poruku – STOP NASILJU U ŠKOLAMA!
– Od ministra prosvete tražimo punu i apsolutnu pravnu zaštitu od zlostavljanja na našem radnom mestu. Radna grupa za prevenciju i suzbijanje nasilja u školama pri Vladi Srbije, postoji već godinama, ali je za tri godine Radna grupa zakazana – dva puta. Broj sastanaka nije važan, važan je učinak, a o tome kakav je svedoče dalji noivinsku natpisi o nasilju nad zaposlenima u obrazovno vaspitnim ustanovama. Očito je da taj problem nasilja u školama ne može biti rešen kroz rad Radnih grupa. Mi prihvatamo predlog ministra za rad i postojanje takve radne grupe, ali sada od njega očekujemo i konkretna i hitna rešenja u pogledu zaštite na radu zaposlenih u obrazovanju. Da li u drugim profesijama, zaposleni trpe nasilje na svom radnom mestu? – pitala je Stošić.
Ona je podsetila da, prema istraživanjima s kraja XX veka, profesija nastavnika predstavlja jedno od tri najstresnija zanimanja.
Pogledajte VIDEO reportažu sa protesta:
– Nakon porasta nasilja nad nastavnicima u školama, na njihovom radnom mestu, verujemo da smo do sada došli na prvu poziciju. A onda se posle postavlja pitanje: zašto je opalo interesovanje kod mladih da se bave profesijom nastavnika? Mi već sada imamo u sistemu nestručan kadar, jer stručnog kadra nema. Na fakultete za obrazovanje nastavnika upisuje se sve manje mladih. Na mnogim fakultetima reč je o jednocifrenom broju. Čak i postojeći kadar teži da pobegne iz sistema obrazovanja. Hoćemo li još malo statistike? Istraživanje iz 2008. kazuje da bi 36% nastavnika odmah, bez razmišljanja prihvatilo drugi nenastavnički posao. Danas se takvo pitanje ne sme postaviti nastavnicima, jer bi izveštaj bio poražavajući. Niska primanja, preobiman posao, previsoka odgovornost i još trpimo nasilje na radnom mestu. Da se ministar prosvete pozabavio istraživanjem, shvatio bi da nasilje nad nastavnicima nije od danas, niti je od juče. Nastavnici nasilje trpe godinama unazad, a od nadležnih, na svaku našu reakciju protiv nasilja dobijali smo svakakve odgovore, samo ne i pomoć i zaštitu na radu – opomenula je Stošić.
Možda su oni zaboravili, dodala je, ali mi nismo:
– Nismo zaboravili koleginicu iz Vladičinog Hana kojoj je učenik polomio kuk zbog jedinice iz matematike, ni kolegu iz Vrnjačke Banje, ni kolegu iz Niša koje su učenici tukli na času bejzbol palicom, ni koleginicu iz Beograda kojoj su probušili gume na autu na parkingu škole kako bi je namamili i naneli teške telesne povrede, ni kolegu iz Sombora na koga su roditelji učenika fizički nasrnuli na sred držanja završnog ispita iz hemije… Spisak je veoma, veoma, veoma dugačak. Pomenuti spisak nije na ponos nikome, ni ovoj državi, ni ovom narodu, a naročito ne nama prosvetnim radnicima. Pomenuti spisak bi bio samo poziv na dalje nasipništvo i zlostavljanje nad prosvetnim radnicima. Ali, o pomenutom spisku svedoče učenici, kojima su nadležni dali prevelika prava detetu, koje ne zna sa njima da se nosi, te ih koristi da vrši nasilje nad profesorima i starijima, da ih snima telefonom i da te snimke deli putem društvenih mreža. Putem društvenih mreža redovno pratimo video zapise i fotografije profesora „uhvaćenih” u najrazličitijim životnim ili poslovnim situacijama kamerama njihovih učenika, ali i objave sa pozivom na „hejtovanje” čitave populacije prosvetnih radnika. A zašto prosvetni radnici ćute? Pa, zarad „dobrobiti” deteta. To je aktuelni ministar prosvete, već nekoliko puta objašnjavao kroz svoja saopštenja za medije. Zarad dobrobiti svakog deteta, ali ne i one dece koja su prinuđena da odrastaju u uslovima u kojima je nasilje postalo deo njihove svakodnevnice. Ako je tačna tvrdnja da nasilje poziva na nasilje, a da su naši učenici svakodnevno izloženi nekom vidu nasilja u školama, zašto je onda čudno što ne možemo da stanemo na put vršnjačkom nasilju.
Ako učenici vrše nasilje nad nastavnicima, zašto bi se onda ustručavali od nasilja nad svojim vršnjacima, pitala je Stošić u ime svojih kolega. Nasilje nad zaposlenima u obrazovnom sektoru, prema njenim rečima – ne može se posmatrati izolovano, jer otvara vrata svim drugim oblicima nasilništva koje se uči jednako kao i sve drugo od najmlađeg uzrasta.
– Nasilništvo nad nastavnicima je poslednja granica iza koje nadležni moraju podvući crtu, ako misle na budućnost ove zemlje i ovog naroda – poručila je Marija Stošić.
Na skupu se okupljenim obratio i Vladan Marinković, profesor u kraljhevačkoj Šumarskoj školi, koji je apelovao na potrebu za brojnošću i na potrebu za zajedništvom u protestima ne samo zbog nasilja u školama, već i onima koji su okrenuti prema borbi za zdraviji vazduh, za zaštitu reka i protiv istražnih iskopavanja koja, obavijena velom tajne, i u našem kraju rade neke firme.
M. M. D.