„Dobrota uvek pronađe put“: Kraljevački srednjoškolci udružili se da pomognu Vasiliju (VIDEO)

Učenici IV/3 Medicinske škole iz Kraljeva sami su pravili dekorativne predmete i slatkiše za humanitarni bazar. Njihovoj današnjoj akciji odazvali su se sugrađani koji su namenski dolazili ispred škole da pomognu jedanaestogodišnjem Vasiliju Stankoviću.

„Dobrota uvek pronađe put“, pisalo je na jednom od, na bazaru, istaknutih malenih transparenata. Ispred Medicinske škole, na improvizovanim prodajnim štandovima, bili su slatkiši koje su pripremili kod kuće i ukrasni predmeti koje su same izradilei. Kupci nisu bili samo slučajni prolaznici. Ljudi su dolazili namenski, birali ono što su učenici napravili i kupovinom pomagali jedanaestogodišnjem Vasiliju Stankoviću.

Iza humanitarnog bazara stajalo je odeljenje IV/3. Maturante je dirnula priča o njihovom mladom sugrađaninu koji boluje od Dišenove mišićne distrofije, teške, nasledne bolesti zbog koje mišići postepeno slabe. Odlučili su da urade ono što mogu.

– Smatram da je mnogo važnije da se mi mladi, i u školi i van nje, uključujemo u ovakve akcije, jer svako dete zaslužuje veliku ljubav. Potrebno je da se proširi svest o ovakvim situacijama i danas smo tu za malog Vasilija – kaže Natalija Aćimović, učenica Medicinske škole.

Poruke „Mir je bogatstvo“, „Danas biraj sreću“ i „Dobrota se dobrotom vraća“ opisuju samo deo atmosfere i želje da se Vasiliju pomogne.

Za učenike ovog odeljenja humanitarni rad nije novost. Tokom četiri godine školovanja već su, kako kažu, imali prilike da učestvuju u sličnim akcijama. Jedna od njih, ispričali su, nažalost nije uspela, ali ih to nije obeshrabrilo. Naprotiv, poželeli su da sami organizuju nešto čime bi mogli da pomognu.

– Imali smo podršku nastavnika i cele škole. Kroz sve četiri godine školovanja već smo radili ovakve humanitarne akcije, tako da, kada postoji volja i želja da se pomogne jednom dečaku, ništa nije teško – kaže Emilija Luković.

Profesori su podržali njihovu zamisao i omogućili im da deo ukrasnih predmeta izrađuju tokom školskih aktivnosti. Za pripremanje kolača pobrinuli su se kod kuće.

Za Vasilija je svaki sačuvani pokret važan

Vasilije Stanković ima 11 godina i živi u kraljevačkom naselju Ribnica. Još može samostalno da hoda, ali ono što njegovim vršnjacima ne predstavlja nikakav napor – da potrče, ustanu sa poda ili se popnu uz stepenice – njemu postaje sve teže.

U martu 2023. godine dijagnostikovana mu je Dišenova mišićna distrofija, retka nasledna bolest zbog koje mišići postepeno slabe. Bolest najčešće pogađa dečake i za sada ne postoji terapija koja može da je izleči. Postoje, međutim, lekovi koji mogu da uspore njeno napredovanje.

Vasilije je prošle godine operisao tetive na obe noge. Posle operacije i rehabilitacije u Banji Koviljači uspeo je da ponovo samostalno hoda. Bolest, nažalost, nije prestala da napreduje.

Njegova svakodnevica podrazumeva vežbe, fizikalne tretmane, lekove i redovne kontrole kod više specijalista. Porodica nastoji da mu što duže sačuva pokretljivost, dok čeka mogućnost da dobije savremenu terapiju koja bi mogla da uspori napredovanje bolesti.

Uz Vasilija su njegov otac i Andrijana Stanković, koja ga nije rodila, ali ga odgaja i o njemu brine kao majka. Ona je prva primetila da nešto nije u redu s njegovim hodom. Od tada, zajedno prolaze kroz preglede, operaciju, rehabilitaciju i neizvesnost koju nosi bolest.

Kada je Krug u avgustu razgovarao sa Andrijanom, objasnila je koliko im znači da Vasilije dobije odgovarajuću terapiju dok još može samostalno da hoda. Kod Dišenove distrofije izgubljena mišićna snaga ne može da se povrati.

Za njegove redovne tretmane, rehabilitaciju, medicinska pomagala i druge potrebe porodica prikuplja novac. Prema Andrijaninim rečima, za trenutno planirane troškove potrebno je više od 1,6 miliona dinara, a prikupljeno je oko 90 odsto.

Zato joj je humanitarni bazar učenika Medicinske škole mnogo značio.

– Nama ovo zaista puno znači, jer pokazuje da ljudi prepoznaju našu borbu i potrebu da se Vasiliju pomogne. Posebno kada to rade ovako mladi ljudi – rekla je Andrijana.

Maturanti IV/3 nisu mogli da promene Vasilijevu dijagnozu niti da mu obezbede lek koji čeka, ali su uradili onol što su mogli. Humanost se uči i neguje, ali se najbolje prepoznaje u onome što činimo za druge. A ako je suditi po svima zbog kojih je današnji bazar bio uspešan – ta lekcija odavno je izašla iz školskih klupa.

Vasiliju je i dalje potrebna pomoć. SMS sa brojem 1767 može se poslati na 3030.

M. M. D.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *