Medijska pismenost je koncept koji polazi od medija kao izvora informacija i zabave. Zavisi od primaoca, ali se svodi na sposobnost razumevanja, kritičkog i analitičkog usvajanja medijskih sadržaja, kao i na znanje i veštinu kreiranja medijskih poruka u skladu sa profesionalnim i etičkim standardima novinarstva. Da bi jedna država bila u potpunosti razvijena, njeno stanovništvo mora biti medijski pismeno.
Studentiknje četvrte godine novinarstva na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu smatraju da je medijska pismenost danas jako bitna, ne samo za studente novinarstva i novinare, nego i za sve druge građane. Savet ovih devojaka je da ne treba da verujemo samo jednom izvoru, već da je neophodno da se svi što više informišu i da informacije o dešavanjima i pojavama saznaju od više medija.
Kako se vi informišete?
JOVANA: Informišem se onlajn, koristim portale medija koji imaju svoje onlajn izdanje. Koristim i društvene mreže gde postoje nalozi medija. Ponekad samo kupujem novine, a najčešće su to nedeljnici.
SARA: Moje informisanje je putem medija, ali putem i samih društvenih mreža. Imam tu naviku da pogledam Dnevnik, kad god sam u prilici, kao i druge emisije na televiziji.
KRISTINA: Najčešće se informišem preko medijskih portala i društvenih mreža, ali pod tim ne mislim samo na profile pojedinaca već i na YouTube kanale i Instagram profile medija. Jedno od ta dva biram u zavisnosti od toga koja je tema u pitanju. Na primer, o aktuelnim studentskim protestima se u većoj meri informišem preko Instagrama u odnosu na medije, jer aktivisti i aktivistkinje objavljuju informacije u realnom vremenu. Ipak, kada su u pitanju kompleksnije teme koje se duže vreme prate, najčešće biram članke na portalima ili televizijske priloge.
Veliki broj informacija možemo dobiti u toku jednog dana, smatrate li da možemo biti dovoljno informisani ako se oslanjamo samo na jedan izvor?
JOVANA: Smatram da možemo biti informisani, koji god izvor da koristimo, ali mislim da bi bilo dobro da koristimo više izvora, kako bi doneli zaključke o nekim događajima. U medijima možemo videti različite informacije o istom događaju.
SARA: Možemo da budemo informisani, samo je pitanje da li je taj izvor potpun. Kada se informišem biram više izvora. Najviše pratim vesti na RTS-u, ali pored toga pratim N1, Novu S, Insajder i na osnovu toga nađem neku zlatnu sredinu sa informacijama i formiram svoje mišljenje na osnovu toga.
KRISTINA: Ne možemo biti u potpunosti informisani ukoliko ukoliko se oslanjamo samo na jedan izvor, posebno u momentu kada postoji ovakva polarizacija kakva je danas prisutna u medijima u Srbiji. S obzirom na to da se većina njih deli na režimske i antirežimske najbolje je pročitati, odnosno pogledati, kako koji obrađuju određenu temu. Nažalost, za mnoge veoma važne stvari koje se dešavaju u našoj zemlji, poput korupcije, kriminala, pa i protesta građana, nemoguće je saznati putem televizija sa nacionalnom frekvencijom i iz najtiražnijih listova.
Koliko traje Vaša pažnja dok se informišete?
JOVANA: Nisam stekla utisak da imam određen rok trajanja pažnje, ali na društvenim mrežama se dosta sadržaja plasira i ja to „šaltam“, ali ako čitam informacije na portalu, zadržaću se više i detaljnije pročitati.
SARA: Moja pažnja traje onoliko koliko mi je nešto zanimljivo. U odnosu na one koji se ne bave novinarstvom i koji su u nekim drugim sferama imaju dosta manje pažnje, to mogu da zaključim i po svojim prijateljima. Mi budući novinari, na početku karijere vežbamo da nas sve to zanima, iako nije naša sfera intresovanja pročitamo da bismo znali više informacija.
KRISTINA: Zavisi od teme do teme. Ukoliko mi je nešto važno može da traje i tri sata. Ako je napisano ili pripremljeno na dosadan način, a nije od krucijalnog značaja, ni ne trudim se da se zadržavam na tome.
U moru velikog broja medija i društvenih mreža, kako birate kome da verujete?
JOVANA: Želim da verujem javnom servisu svoje zemlje, jer smatram da postoji nada i novinari koji zavređuju moju pažnju i vreme. Verujem i sjajnim emisijama u vidu podkasta na YouTube kanalima, a što se tiče štampanih medija – najviše verujem nedeljcima.
SARA: Biram da verujem na ostnovu profesionalizma, na osnovu objektivnosti, iako se u Srbiji danas malo govori o toj objektivnosti. Ipak profesionalizam najviše dolazi sa javnog servisa, a baš on ima moje poverenje, jer se tu nalaze najznačajnija imena srpskog novinarstva, ljudi koji imaju trag iza sebe i bave se novinarstvom na pravi način, po novinarskom kodeksu. Naravno, u svakom mediju postoje izuzeci, pa tako i u javnom servisu, ali ništa nije bolje ni u drugim medijima, gde možda subjektivnost dolazi do izražaja. Pored televizije, poverenje dajem dnevnim listovima kao što je „Politika” i, takođe. nedeljnicima.
KRISTINA: Biram da sve sagledavam kritički, ali znam kome svakako ne verujem.
Smatrate li sebe medijski i digitalni pismenim?
JOVANA: Smatram sebe digitalno pismenom, smatram da mogu da nađem dostupne informacije i da koristim lako tehnologiju. Takođe, mogu da procenim da li je nešto istina ili fake news, kao i da procenim kvaitet teksta i njegovu autentičnost.
SARA: Smatra sebe medijski pismenom, ali mislim da je u današnje vreme malo onih koji su medijski pismeni. Razlog toga je zato što nemaju apsolutan pogled, sliku ili potrebno obrazovanje da bi mogli da realno sagledaju stanje u društvu. Ja sam zahvalna fakultetu na kojem sam sve to naučila i porodici u kojoj postoji slobodan izbor gledanja medija.
KRISTINA: Smatram da jesam, jer svako ko je stigao do četvrte godine studija novinarstva treba da bude medijski pismen i da svoja znanja podeli i sa drugima. Medijska pismenost je jedan od ključnih preduslova za razvoj demokratskog društva.
Zašto je medijska pismenost bitna za mlade, ali i sve druge ljude?
JOVANA: Ona je nužna da bi medijji imali percepciju o stvarnosti, jer informacije koje ljudi dobijaju dolaze od medija. Veoma je bitno da budemo medijski pismeni da bismo razlikovali isinu od laži i da možemo da ocenimo da li su mediji pristrasni ili ne.
SARA: Važno je kako tumačimo određene informacije, a kako znamo da prepoznamo istinitu informaciju, zavisi od našeg pogleda na svet. Ono što je apsurdno jeste da sve što pročitamo ne znači da je i tačno. Veoma je važno da mi mladi budemo medijski pismeni i da znamo da prepoznamo šta je tačno, a šta nije i da imamo više informacija, na osnovu kojih možemo doći do željenih informacija. Mislim da je ovo važno i za ljude zrelih godina i starije dobi koji gledaju programe sa nacionalnom frekvencijom kako ne bi, kao sada, birali da veruju samo jednom mediju.
KRISTINA: Medijska pismenost je bitna zato što mediji plasiraju informacije koje se tiču svih nas. Ukoliko ih samo upijamo na način na koji su uokvirene u bilo kom mediju i ne sagledavamo ih kritički, ne možemo sebe nazivati medijski pismenim. Svakako mislim da je veći problem to što do velikog dela našeg stanovništva, posebno onih koji žive u unutrašnjosti ili do starije populacije, ogroman broj informacija ni ne dolazi. Kada ne budemo živeli u medijskom mraku možemo da se bavimo medijskom pismenošću.
Prepoznajte li propagandu koja se plasira kroz medije i na društvenim mrežamam?
JOVANA: Prepoznajem propangandu kada se plasira i kroz medije, i na društvenim mrežama, jer na medijskoj sceni mediji su poređani tako da se nalaze između vlasti i opozijije,. Jedni su pristrasni vlasti, a drugi opoziciji, ali imamo neki sitan centar koji se može nazvati objektivan.
SARA: Prepoznajem političku propaganda, kako u medijima tako i na društvenim mrežama. Nažalost, danas je svakodnevno propaganda prisutna u različitim medijima i koriste se sva sredstva kako bi ta propaganda dobila podrušku od građana.
KRISTINA: Da, s obzirom na to da često nije ni zamaskirana.
Na društvenim mrežama imamo veliki broj influensera, koji privlače pažnju ljudi, u kojoj meri im verujete?
JOVANA: Ne smatram da su influenseri, drugačiji od nas. Oni su obični ljudi koji su postali popularni zbog nekog sadržaja koji prezentuju. Ako gledam nekog inflensera koji se bavi kozmetikom, često ću im verovati, ali kada govorimo o uticaju influensera na moje lične stavove i pitanja koja su vezana za politiku, ne bih rekla da bi influenseri mogli da promene neki stav koji imam.
SARA: Pratim influensere koji se bave lepotom, zdravljem i modom, kako bih saznala koje prozvode koriste i savete u tim sferama, ali što se tiče influensera koji se bave političkim temama, nikako im ne verujem, jer svi su oni subjektivni. Stranke koriste influensere koji mogu lako da informacije prenose velikom auditorijumu i na osnovu nekoliko njihovih izjava može se zaključiti na čijoj su strani, jer malo ko je od njih objektivan.
KRISTINA: Mislim da je odlična stvar to što se sve više influenserki i influensera i generalno ljudi iz javnog života bave temama koje nisu nužno u domenu njihove profesije, ali su važne za njih kao građanke i građane. Mislim da na ovaj način i oni koji ne prate tradicionalne medije ostaju u toku sa aktuelnim dešavanjima. Ipak, i te informacije ne bi trebalo da uzimamo zdravo za gotovo.
Prema istraživanjima iz 2022. godine indeks medijske pismenosti u Srbiji je na veoma niskom nivou, a od svih medija, građani Srbije najviše vremena provode uz društvene mreže, koje i koriste kao vid informisanja.
Teodora Jovetić