Odlazak u večnost sportske novinarske legende Kraljeva

U Kraljevu će Zoran Bačarević zauvek biti upamćen po nemerljivom doprinosu da „Ibarske novosti“ u kojima je proveo ceo svoj radni vek, objektivno i pravovremeno informišu čitaoce o sportskim događajima i po osobenosti koju je davao svojim tekstovima

U svom rodnom Bogutovcu kod Kraljeva sinoć je u svojoj sedamdeset trećoj godini preminuo diplomirani sportski novinar u penziji Zoran Bačarević. Zoran je čitav svoj radni vek proveo u „Ibarskim novostima“ gde se, kao mlad novinar, u sportskoj rubrici „kalio“ pored druge kraljevačke legende, svog starijeg kolege Dragoljuba Obradovića Kondisa. Tokom svoje višedecenijske karijere radio je i na Radio Kraljevu, ali na televiziju kao medij nikada nije želeo, svesno je prepuštajući novijim generacijama.

Bio je divan i pažljiv kolega koji je mlađima želeo da prenese sve što je sam znao. Nepogrešivo je pamtio datume rođendana svojih prijatelja i umeo da ih obraduje i u poznijim godinama, onda kada bi pomislili da su svi drugi zaboravili na njih.

Zoran Bačarević osnovnu i srednju školu završio je u Kraljevu, a Fakultet političkih nauka u Beogradu. Iza sebe je ostavio suprugu i kćerku.

Sahrana je zakazana za sutra (ponedeljak) 21. mart u 15 časova na Novom gradskom groblju (Barutana) u Kraljevu.

Neka je našem kolegi večna slava i hvala za sve što smo od njega naučili u profesionalnom, ali pre svega – u ljudskom smislu.

3 komentara za objavu “Odlazak u večnost sportske novinarske legende Kraljeva

  1. Pocivaj u miru, dragi moj Zorane.
    Od prvog dana mog dolaska u Bogutovac ( 1957 ), u osnovnoj skoli, gimnaziji, fakultetu i kroz ceo zivot bio si i ostao prijatelj.Retki su takvi ljudi sa kojima se moze u svakom trenutku biti iskren i radovati se svakom susretu.
    Tuzan sam sto te vise nema, ali sam srecan sto smo bili prijatelji.
    Tvoje Bojana i Zorica su ponosne sto si bio njihov.

  2. Nekako je ovo jutro drugacije kada
    saznah najtuzniju vest. Kao da svi
    osmesi odose sa Bacom, jer su njegovi
    dolazili bas iz duse. Ode i najlepši deo
    detinjstva i rane mladosti…
    Ostade vecno secanje na velikog
    Coveka sa dusom deteta…

  3. Moj najiskreniji prijatelj. Čestit, pošten, intelektualac sa dušom kao u deteta, neiskvaren, nezajedljiv, bez dvoličnosti. Ljudina, po merilima čovečnosti. Tugujem, žalim, ne znam šta je jače od ova dva bola, ali oba su u meni. Pamtim svu njegovu dobrotu. I, Bačare, pamtim onu tvoju :,, Moja je izvršna!” Izvršna kad je bilo u mom interesu, za moje dobro. Kako to da ti zaboravim? Nikad, dok sam ovde…

Komentari za ovu vest su zatvoreni.