Dobitnik književne nagrade „Milan Đokić“ za 2025. godinu je Saša Todorović iz Kruševca, za rukopis poezije Tesnaci.
Saša Todorović rođen je 1980. godine u Kruševcu. Diplomirao je na grupi za književnost i srpski jezik Filozofskog fakulteta u Nišu. Pokretač je i urednik časopisa za književnost „Nedogledi“, a na planini Jastrebac, u blizini Kruševca, podigao je svetinju posvećenu Gospodu Svedržitelju, koja praznuje Preobraženje Gospodnje.
Do sada je objavio više pesničkih i proznih knjiga, među kojima su: Traganje (2000), Ćirilična svakodnevica (2004), Osvetli nam dom (2010), Kazivanja najmlađeg sina (2014), Zapisi na planini (2017), romani Gavrilovo kazivanje (2022) i Heruvim na licu čoveka (2023), kao i zbirke poezije Metoh i mitra (2022), Unutrašnji zaokret (2023) i Ulazak u govor (2025).
O rukopisu „Tesnaci“
U obrazloženju nagrade navodi se da se Todorović u zbirci Tesnaci javlja „iz borbe“ – iz stalnog otpora buci savremenog sveta, ratova, nesreća i agresije dnevnih vesti. Njegova poezija oblikuje se kao dnevnik samodiscipline i duhovne budnosti, kao pokušaj „hodanja po vodi“ u vremenu u kojem se prostor poezije neprestano sužava.
Pesnik gradi rečima prostor koji je istovremeno i tvrđava i svetionik – mesto susreta sveta materije i sveta duha. U tom graničnom prostoru, Todorovićevo pevanje nastaje kao stalno usklađivanje između poezije i molitve, između ranjivosti i duhovnog prisustva, u pokušaju da se glas pesnika uskladi sa „melodijom spasa“.
Iz rukopisa
VIDIK
Ono što se
Još vidi
Na dnu
Tebe i mene
Više nije dno
Već iskra dubine
Čiste poezije
Koju zajedno stvaramo
Kroz reč i san
…
Poezijo ustanka
Slobodno izađi
Na vidik
Tvoj sam očevidac
U svemu
KNJIGA
Sve je postalo otuđeno
U knjizi
O nastanku čoveka
…
A ovo je knjiga
Koja traži svoje mesto
Pod suncem
I koju pišem
Kao da mi je
Poslednji dan
ZNAK
Nema dogovora s brigama
Ovoga sveta
Treba što pre
Iz njih izaći vatreno
…
Osim krotkih
I umiljatih zona
Nagrada „Milan Đokić“ dodeljena Saši Todoroviću potvrđuje rukopis Tesnaci kao zrelo i dosledno poetsko svedočenje o vremenu u kojem se poezija bori da sačuva smisao, tišinu i duhovni oslonac – uprkos tesnacima savremenog sveta.
