DROGA STIŽE U HOTEL „BREZU“… STOP…

Ovako je to bilo… U ono vreme za drogu niko nije ni znao… Kakva crna droga. Mi smo ti, Radovane, imali druge preokupacije: sport, muzika,  devojke, gitara, žurke..

Ispred centralnog kupatila u Studentskom gradu, moj drug Raki je sam sebi opalio šamarčinu… Zajeb’o se, siroma’….Sedam dana nije prao ruku, koju je u polumraku, na nekoj žurci, zavukao koleginici u gaće…Okupao se i ostao bez „droge“… A taman , postao zavistan.

Na te tribine smo išli tek da čujemo. Naš profesor Jović je držao predavanja o bolestima zavisnosti (droga, alkohol, duvan…). Opisivao je simptome narkomanije: mršavo, ispijeno telo, upale oči, nekontrolisano ponašanje, pospanost… Okretali smo se oko sebe, ali u našem društvu, takvih nije bilo. Sve kršni, stasiti momci, devojke, kao vile… Kakva crna doga… Nismo mi znali, šta mu je to.

Profesor Jović je bio ekspert Ujedinjenih nacija. U nekom forumu… Dobio je i nadimak: „DROGA“. Svetski stručnjak za pitanja toksikologije i  narkomanije… Nekima je u belom svetu bio potreban.  Mi smo se čudili jer nam nije bilo jasno, kome treba ta njegova nauka.

Kasnije sam u vojsci upoznao malog, žgoljavog Slovenca Antona. Cevčio je pivo, na pauzama, između redovnih vojničkih aktivnosti: flašu, mlakog piva,  u koju bi ubacio celu tablu „andola“. Posle je „šenio kao Milentijevo mače“. Sve mu bilo ravno do Kosova… To je, dakle, ta  DROGINA narkomanija.

„DROGA stiže u hotel „Brezu“… STOP… U Vrnjačkoj Banji… STOP… Dođi da se vidimo… STOP“ – tako je, kratko, glasio telegram upućen drugarima sa studija.. Matori profesor je želeo da se vidi sa svojim studentima… Posle mnogo godina…

Veliki hotelski restoran, gotovo pust… Neki sumljivi tipovi, sede u ćoškovima, sami…  Naše društvo, na sred sale… Profesor je baš ostario.

U neki vakat, kao po komandi, oni tipovi iz ćoškova, prilaze našem stolu… U hodu vade policijske značke, u kožnom povezu…

Muke smo imali da objasnimo šta znači ono: „DROGA stiže u hotel „Brezu“… “. Prijavila nas neka šalterska radnica koja radi na prijemu telegrama…

Da … Jedini „narkoman“ koga sam poznavao, bio je moj drug Raki… Zajeb’o se , siroma’…. Sedam dana nije prao ruku, koju je u polumraku, na nekoj žurci, zavukao koleginici u gaće… Okupao se i ostao bez „droge“… A taman postao zavistan.

Bog da mu dušu prosti..