Pivara u trećem sokaku

Na samom početku XX veka retko koja kuća u Kraljevu nije imala ovcu ili kravu, samo u centru grada bilo je 19 kafana,  jedan Čeh imao je svoju fabriku piva, a kafana neobičnog imena «Čija nije bila, čija biti neće», već je bila deo istorije

Staro Kraljevo, prizemljuše sa ćeramidama, ulice prave sa turskom kaldrmom, ćepenci i dućani, male zanatske radnje i brojne kafane, ostalo je u sećanju najstarijih meštana i na po kojoj sačuvanoj i dosta retkoj fotografiji minulog vremena, piše u svom tekstu «Pivara u rećem sokaku» kraljevački novinar kojeg su zapamtile mnoge generacije – Dragoljub Obradović Kondis:

Neposredno pred Drugi svetski rat, samo u užem centru grada, oko Trga, bilo je 19 kafana. Najpoznatiji je bio hotel «Pariz», kasnije «Jugoslavija», pa «Beograd», ali i one male «Kujna Vardar», «Imperijal», «Klefiš», «Balkan», «Zlatan Prag», kao i poznata «Evropa». Kod Blaža Savića, uz kafu i rakiju okupljali su se trgovci i u slobodnom vremenu igrali domine. U «Zadužbinu» su najčešće navraćale zanatlije, kod «Muse» gurmani, a odmah tu, na sadašnjem uglu Ulica Miloše Velikog i Hajduk Veljkove, poput «palate» od jednog sprata dominirao je hotel «Nacional». Bilo je to novije zdanje koje su držala braća Lukovića sa ocem Lukom, pa su tu obično odsedali prolaznici i pokoji viđen gost.

Mnogo godina ranije, prema sećanju Rada Bunjaka i kazivanju njegovog dede Živka, na tom istom mestu (u vreme nastanka Kondisovog teksta tu je bila Dečja robna kuća, a danas je tu filijala OTP banke, prim. redaktora) nalazila se, krajem XIX i početkom XX veka, kafana sa neobičnim imenom «Čija nije bila – čija biti neće». U njoj su točena domaća pića  šljivovica, ljuta rakija, domaće vino i pivo u kriglama. Piva nije bilo uvek u kafanama, jer je zapregama dovoženo u buradima iz tada daleke Jagodine.

U starom Kraljevu, koje je krajem XIX veka imalo par hiljada stanovnika, živeo je i jedan stranac, Čehoslovak, čijeg se imena niko ne seća, a nema ni podataka odakle je došao i zbog čega se nastanio u Kraljevu. Stanovao je u «Trećem sokaku» (sada je to Ulica heroja Maričića). U to vreme, ulice u Kraljevu nisu imale svoje nazive. Počev od centra, pa u pravcu železničke stanice, nazivne su prema brojnom redu kako su pravljene : Prvi sokak (danas Ulica cara Lazara), Drugi, Treći, Četvrti sokak…

U trećem sokaku nikla je prva kraljevačka «fabrika» piva. Niska kuća oblepljena blatom sa dva prozora koji su gledali na ulicu, obična taraba i visok bor, a pozadi prostrano dvorište iz čijeg se zadnjeg dela ulazilo u podrum koji je podsećao na pravi frižider.

Taj Čehoslovak, koji je tu stanovao, verovatno je bio majstor u spravljanju piva. Podrum je iskoristio za radionicu, a prethodno je «procenio» da je voda sa ibarske pumpe, zvana «ibrovača» izvanredna za spravljanje piva. Prionuo je na posao i u dogovoru sa kraljevačkim kafedžijama obezbedio plasman svog proizvoda. Pivo je točio u burad i slao ga po čaršiji. Tada s enije ni znalo za flaširannje ovog proizvoda, pa se pivo uglavnom pilo iz čaša. Jednom nedeljno, kao i obično, za vreme nekog svečanog ručka po kućama, pivo se iz kafana donosilo u bokalima ili nekim drugim sudovima.

Prema pričanju ondašnjih Kraljevčana, bilo je to izvrsno pivo, a mnogi su tvrdili da “u životu lepše nisu pili”. Nema podataka koliko je godina ova “fabrika” piva radila, kada je ugašena i šta je bilo sa njenim vlasnikom.

Kafana “Čija nije bila, čija biti neće” u to vreme bila je na glasu po dobroj kuhinji. Imala je stalne abonente koji su se ovde svakodnevno hranili. To je bilo ono malo činovnika (neoženjenih ljudi) i nekoliko oficira koji su službovali u artiljerijskom puku u Kraljevu. Među njima je bio i tadašnji potporučnik Radomir Putnik, kasnije proslavljeni vojvoda i veliki strateg u Prvom srpskom ratu. U slobodnom vremenu mladi oficiri provodili su se van kasarne, šetajući kraljevačkim sokacima i obalom Ibra, a kad padne veče okupljali su se u svojoj omiljenoj kafani. «Mezetili» su uz šljivovicu i čekali večeru kojz su im pripremale Milka Todorović Tešanovka i baba Stamenka, poznata u to doba kao veliki majstor kuhinje. Bilo je tu uvek i mladog pečenja sa panja, vrućeg hleba iz pekare, jagnjećih sarmica prelivenih kozjim kiselim mlekom i, na kraju, sve se to zalivalo domaćim vinom koje su pili do iznemoglosti.

Tačno je da su stariji meštani konzumirali alkohol, ali umereno, zbog ličnog ugleda, pa se ne pamti da je bilo nekih ovejanih pijanaca kojima bi se čaršija smejala.

Po kućama se dosta trošilo mleko, a retka je bila kuća u Kraljevu koja nije imala ovcu ili kravu s početka XX veka. Kasnije ih je bilo sve manje, jer se grad širio, urbanizovao, pa su snabdevanje mlekom preuzeli seljaci iz okoline, koji su ga u kantama svakog jutra donosili u čaršiju. Dosta se trošilo kozje mleko, poznato u narodu kao zdravo i lekovito, naročito za decu. Koza je bilo najviše na Beranovcu, tamo su bile njihove ispaše, pa su građani kojima je trebalo kozje mleko, morali da idu «čak tamo», da mleko kupe od meštana.

*iz knjige «Staro Kraljevo» Dragoljuba Obradovića Kondisa

Napomena: portal Krug, uz saglasnost izdavača knjige „Staro Kraljevo“ i porodice autora, čuvenog, počivšeg kraljevačkog novinara Dragoljuba Obradovića Kondisa, objavljuje tekstove iz knjige. 

2 komentara za objavu “Pivara u trećem sokaku

  1. Evo moj otac se i danas seća tog kraljeva do 60 i neke godine dok se nepoče teška i ružna urbanizacija i uništenje svega starog..

  2. . Da je bilo sreće, volje, znanja i svesti pa da je sačuvan stari izgled glavne ulice i trga uz neophodno popravljanje i adaptaciju građevina koje bi spolja sačuvale svoj stari izgled a iznutra bile prilagođene nekim savremenim potrebama! Koliko lepih građevina je srušeno na severnoj strani Omladinske, Miloša Velikog, Trga srpskih ratnika. Na taj način bi zaštićena celina bila u svakom smislu jedinstvena sa obe strane i privlačna za sve one koji bi mogli da se uvere kako su izgledale naše varoši pre više od jeednog veka. Svuda u svetu istorijska jezgra gde god je moguće što više sačuvaju originalnim uz pažljive intervencije i gradnju novih koji se u svakom smislu uklapaju i ne narušavaju izgled urbanog konteksta i okruženja.

Komentari za ovu vest su zatvoreni.