Za i protiv Jugoslavije

6. decembar 2018.

Istoričar Predrag Marković mišljenja je da je Jugoslavija bila jedina zemlja koja je obuhvatala sve Srbe, da 1918. godine niko u Srbiji nije verovao u neko drugo rešenje, kao i da je kralj Aleksandar bio iskreniji Jugosloven od Josipa Broza

U okviru serijala Jubileji, gost Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“ Kraljevo bio je dr Predrag J. Marković sa Instituta za savremenu istoriju iz Beograda i predavač na Fakultetu za medije i komunikacije.

Govoreći o jubilejima – 100 godina od osnivanja Kraljevine Jugoslavije i 75 godina od formiranja SFRJ – Marković je mnogobrojnoj publici pokušao da ponudi odgovore na neka od pitanja.

On je mišljenja da je Jugoslavija bila jedina zemlja koja je obuhvatala sve Srbe i da tada niko u Srbiji nije verovao u neko drugo rešenje. Kao očigledan primer naveo je podatak da većina Srba tada nije pravila razliku između srpske i jugoslovenske države. Te 1918. godine nijedna relevantna politička ličnost nije bila protiv stvaranja Jugoslavije, čak ni oni koji su je kasnije žestoko kritikovali i radili na njenom razbijanju. Za ujedinjenje je bilo 100% Dalmatinaca i više od 60% stanovnika Hrvatske i Slavonije. Čak je i takozvano „proročko pismo“ Živojina Mišića kralju Aleksandru čista izmišljotina Mišićevog biografa i sekretara Milorada Pavlovića Krpe.

Marković je izneo još neka interesantna zapažanja: kada je formiralna Jugoslavija 1918. godine, niko nije mogao da predvidi šta će se dešavati 1941. i 1991. godine; kralj Aleksandar je bio „iskreniji“ Jugosloven od Josipa Broza, a država iz 1918. godine stvorena je iz državnih, a ona iz 1945. iz ideoloških razloga; „srbijanska“ vojska nije aktivno učestvovala u „Božićnoj pobuni“ na Cetinju 1919. godine, pošto je tada na tlu Crne Gore bilo svega 500 vojnika iz Srbije, već je reč o obračunu između Crnogoraca, pristalica dinastije Petrović (zelenaši) i pristalica dinastije Karađorđević (bjelaši); san o velikoj i etnički jedinstvenoj državi Srba je nemoguć još od 1912. godine, zato što trećina stanovništva nisu Srbi…

Na samom kraju predavanja, na pitanje da li smo napredovali ili nazadovali u Jugoslaviji i šta je to dobro što smo kao narod dobili, Marković na prvo mesto stavlja prisajedinjenje Vojvodine, koja do tada nikada nije bila u sastavu bilo koje srpske države, kao i veliki iskorak na kulturnom planu.

 izvor: Narodna biblioteka “Stefan Prvovenčani” Kraljevo