14. oktobar 2019.
„Kažu potomci „pedantnih“ zlikovaca: „Nije u Kraljevu oktobra ’41. streljano 6.000, nego SAMO 2.300, ali – zar je 4.500 metara streljanih SAMO, zar je 11.500 litara njihove krvi SAMO“ – neka su od pitanja iz besede pročitane na komemoraciji
Potomci streljanih, predstavnici grada Maribora, vojske, žandarmerije, policije, stranaka, boračkih i udruženja građana položili su danas na Groblju streljanih u Kraljevu vence i palili sveće nad humkama železničara, bravara, kovača, inženjera, lekara, seljaka, tadašnjih izbeglica, koje su oktobra 1941. godine, u znak odmazde, streljali nemački fašisti.
Ovom događaju prethodilo je odavanje počasti žrtvama na komemorativnoj sednici gradske skupštine na kojoj je Radoslav Premović (donedavno načelnik kraljevačkog Doma Vojske – sada u penziji) poručio:
– Kažu potomci „pedantnih“ zlikovaca: „Nije u Kraljevu tog oktobra četrdeset prve streljano šest hiljada po zakonu „Sto za jednoga…“ nego SAMO dve hiljade i trista!“ Iako je po njihovom „pedantnom“ popisu mojih mrtvih, neka mi oproste seni ostalih streljanih, zar je četiri i po hiljade metara streljanih SAMO? Zar je 11.500 litara njihove krvi SAMO? Zar je tona srpskih srca iz ljubavi istrgnutih i nevino streljanih, kao broj, SAMO?
Neka mi oproste seni ostalih streljanih i u smrti zbratimljenih, ma ko i koje vere bili.
Da li su bezdušni vojnici Vermahta u svome strahu kroz nišan videli slovensku lepotu, dobrotu, gostoprimstvo i toplinu? Da li su slutili ljubav i tugu u streljanim srcima? Da li su osetili jezu od toliko krvi pod gusenicama tenka koji je moje, još tople od života i nade u jame sabijao? Hej, 11.500 litara krvi, po njihovom brojanju, kada ih u prebrojavanju nismo ispratili. Ono parče zemlje to dugo nije moglo da popije! – zavapio je u svojoj besedi sa govornice Premović, zahvalivši svima što su se u ovom danu okupili da odaju poštu svojim precima.
Pogledajte šta o licitiranju brojem žrtava misli dr Milan Matijević, kraljevački hroničar i predsednik Društva za negovanje tradicije oslobodilačkih ratova
https://www.youtube.com/watch?v=IygNlxt9UVk
Nakon Komemorativne sednice, kolona, predvođena predstavnicima grada Kraljeva, uputila se ka Groblju streljanih oktobra 1941. godine.
Pogledajte kadrove zabeležene danas na Groblju streljanih u Kraljevu:
https://www.youtube.com/watch?v=dICz9RLoIxc
Sirene su se oglasile u 11.00 časova, Gradski hor „Crvčanin“ je izveo himnu Srbije „Bože pravde“, vojnici Druge brigade Kopnene vojske su ispalili počasni plotun, a uz zvuke „Posmrtnog marša“ brojne delegacije, predvođene potomcima palih žrtava, predstavnicima gradskih vlasti, stranaka, boračkih i mirnodopskih udruženja, kao I bratskih gradova, položile su vence i cveće na humke streljanih. Parastos nevino stradalim žrtvama oktobra 1941. služili su sveštenici Eparhije žičke.
Na Groblju streljanih se obratio gradonačelnik Kraljeva dr Predrag Terzić.https://www.youtube.com/watch?v=uIH76Xs5JuA
– Teško je razumeti zločin koji se dogodio u našem gradu. Neshvatljiv je bio i onda, nepojmljiv nam je i danas. Stradali su oni koji su tu postojali samo zato što su postojali i to baš tu gde su postojali. Čovek, živ – imenom i prezimenom, pretvaran je u još samo jednu mrtvu brojku na papiru. I uporno, iz godine u godinu, okupljajući se na ovom svetom mestu, tražimo nove reči da iskažemo ono što se rečima uporno odupire i ne da izreći… tišina je rečitija. Stojimo pognutih glava pred herojima i podvižnicima zapitani u sebe i svoje postojanje… Jesmo li dostojni naslednici? Jesmo li njihovi? Je li ovo njihovo Kraljevo?… A opet pogleda uprtih ka visinama sigurni da dajemo najbolje sebe da bismo im bili makar nalik… i sa nadom da bi, samo kada bi mogli, rekli da se nama ponose. Učimo decu, podsećamo stare kolika je žrtva prineta ovde – da bismo se mi u slobodi rađali. Zarad onih kojih više nema među nama, a kojima se dičimo i na njih se pozivamo da smo njihovi, za razliku od krvnika koji su svoje lice pokazali ostavljajući nam ovo Lagersko groblje, budimo ljudi – poručio je gradonačelnik.
On je sa ovog opominjućeg mesta uputio i poruku:
– Pamtimo – ne vraćajmo, pominjimo – ne proklinjimo, Boga molimo – ne kunimo, praštajmo – zlo ne nastavljajmo… budimo dostojni preci svojoj deci, kao oni u ovom „gradu u gradu“ podno Grdičke kose nama što su. I nikada ne zaboravimo – ko smo i gde su oni od kojih smo! Slava i večno sećanje na kraljevačke stradalnike!
https://www.youtube.com/watch?v=-K4bCo1XmQ8
U amfiteatru Groblja streljanih glumci Kraljevačkog pozorišta su izveli poetsko-scenski recital „Kraljevski venac“ autora Vladimira Jagličića u režiji Aleksandre Kovačević i izvođenju glumaca Kraljevačkog pozorišta.


. Kakvi crni potomci zlikovaca,o čemu se radi…dajte da eshumiramo ubijene 1944 i 1945 ,još leže u potoku na ulazu u Kraljevo kod higijenskih,ispod stare hale sportova,u podrumu SPS a. Streljali drugovi,streljali i naši sugrađani tkz.izdajnike,petu,kolonu,sveštenike. Jedan naš novinar išao redovno u Čačak…tih godina . Radi se o tome što je ubijeno više ljudi nego što ubiše fašisti . Istina će isplivati i otključaćemo svih sedam vrata koje je Ozna zaključak a…
. Napokon ste obelezili ovo kako i dolikuje nevinim zrtvama, jos samo da uredite groblje strteljanih, da ne bi Romi dovodili konje na ispasu, a sportisti tj.fudbaleri trcali preko groblja…
. Dobro ste se setili da napravite jedne godine komemoraciju kako i dolikuje. Jos samo da sredite groblje streljanih, da Romi ne dovode konje na ispasu, a sportisti da ne trce i treniraju preko grobova, nego da bude sredjeno kao u Kragujevcu.