2. mart 2016.
Najbolje čuvana vojna tajna SFRJ koštala je 4,6 milijardi američkih dolara i mogla je da izdrži nuklearni udar nekoliko puta jači od onog koji je zadesio Hirošimu
Titov podzemni grad kod Konjica konačno je otvoren za javnost 2011. godine. Njegova izgradnja, koja je trajala od marta 1953. do septembra 1979. godine, bila je najveća vojna tajna nekadašnje SFRJ. U blizini fabrike oružja “Igman”, od tri vikendice, a zapravo kamuflažne zgrade u šumskom ambijentu, tuneli su vodili do objekta zaštićenog tajnim imenom D-0 ARK, koji je bio glavno komandno mjesto bivše JNA u unutrašnjosti brda, u podnožju planine Zlatar.
Za slučaj kriznih situacija ili potencijalnog nuklearnog napada, objekat koji je u narodu danas poznat kao «Titov bunker», trebalo je da predstavlja sigurno sklonište Vrhovne komande jugoslovenske vojske. Sklonište je imalo cisterne, bazen sa pitkom vodom i električne generatore za proizvodnju struje. Tajni bunker otkriven je početkom devedesetih godina prošlog veka, odnosno po izbijanju rata u Bosni i Hercegovini. Tada je javnost saznala da je izgradnja, koja je trajala 26 godina, koštala 4,6 milijardi američkih dolara. Radovi su izvođeni u strogoj tajnosti, na dubini od 280 metara. Objekat je mogao je da primi 350 osoba iz najvišeg vojnog i političkog vrha. Nakon hermetičkog zatvaranja vrata, oni su mogli šest meseci da provedu u objektu, bez kontakta sa spoljašnjim svetom, jer je unutrašnjost posedovala sve što je neophodno za polugodišnji život. Svaki od ukupno 21 ugrađenih sigurnosnih sistema predstavljao je svetski vrh tadašnje tehnologije. Temperatura u bunkeru je konstantna i iznosi između 21 i 23 stepena Celzijusa. Ceo objekat na više od 25.000 kvadrata, ima 12 celina, odnosno blokova, a stambena površina zauzima oko 6.000 kvadratnih metara. U sastavu bunkera nalazi se više od 100 spavaćih soba sa udobnim ležajevima, dve velike konferencijske sale, pet operativnih centara s direktnim telefonskim vezama sa predsedništvima tadašnjih saveznih republika. Tu su i kablovska televizija, dve kuhinje, pet velikih toaleta, bolnica sa operacionom salom.
Blok osam je predsednički, poseduje kancelariju sekretara predsednika, čekaonicu i radni kabinet predsednika sa nameštajem od punog orahovog drveta, kao i predsedničku spavaću sobu u kojoj, Josip Broz, očigledno – nikada nije prespavao, jer se na dušecima još uvek nalazi celofan. Nema zvaničnih podataka ni da je tadašnji Tito ikada bio u ovom objektu, a da li je u njemu boravio tajno, može se samo nagađati.
Pregovori o tome kojoj strani će pripasti Titov vojni bunker vođeni su od početka rata u Bosni. Njega od 1992. godine drže pripadnici Armiije BiH. Posle rata ostala je priča da je general Milutin Kukanjac, tadašnji zapovjednik 7. armijske oblasti JNA, naredio, u noći između 7. i 8. maja 1992. godine, da se objekat uništi. Oko 4.500 kilograma eksploziva već je bilo postavljeno, ali potčinjeni nisu poslušali Kukanjčevo naređenje da «unište sve što ne mogu da ponesu». Bunker je sačuvan, danas ga obilaze turisti iz celog sveta, a ovom pričom počinje i reportaža TV Prva koju preporučujemo pratiocima portala Krug.
foto: Dado Ruvić, preuzeto sa http://foolpix.net/fotopodborki/sekretnyj-bunker-iosipa-broz-tito.html