PESNIK KOJI JE DUGO ĆUTAO

8. oktobar 2016.

Nećemo zameriti toliko isticanje oficira, „srpskijeh oficira“ koji obezbeđuju mir u Hercegovini. Treći recenzent, možda zato što je žena, nije videla oficira u Premoviću, niti ratnika

U Domu vojske Srbije sinoć je predstavljena knjiga pesama „Raspelo“ Radoslava Premovića, koji je i načelnik Doma i, usto, profesor književnosti. Ovom svojom prvom knjigom, sa svoje 63 godine, Premović se upisuje na dugu listu srpskih poznatih i nepoznatih pesnika koji, žaleći nad sudbinom otadžbine, opisuju sva njena stradanja i pritom je ne optužuju za prouzrokavanje bar nekog od tih stradanja. Srbija je nevina i nedužna i zato je tako napadana sa svih strana, moglo bi se shvatiti iz Premovićeve poezije. Tako će jedan od njegovih recenzenata knjige, profesor Milovan Vraneš, napisati i ovo: “I na prvo čitanje Premovićeve poezije, strah od pohlepnih, nepravednih, zlih i moćnih je jači od ponosa, posebno u pesmama koje su nastale od 1999, posle sramne agresije NATO snaga na Srbiju kada su ubijali da bi spasavali, rušili da bi gradili, palili da bi gasili“. Tu će nam Vraneš navesti nekoliko naslova pesama koji kao da su nastali i pre 1999, da bi se potvrdili posle te zlokobne godine i ostali do današnjeg dana: „Opet razapinju raspeto Kosovo“, Kletva suze monahove“, „Noćas sam sanjao Kosovo“, „Hoće li preživeti pesma“, „Na zgarištu“…

Knjigu „Raspelo“ objavio je ovdašnji Kulturni centar „Ribnica“ (KCR) u Biblioteci „Poezija“. Urednik izdavačke delatnosti u KCR Miša Milosavljević je na promociji rekao da je ovo već deveta knjiga u toj biblioteci i da mu je drago što se Premović, posle toliko godina ćutanja pojavio na srpskoj poetskoj sceni. O Premovićevoj poeziji je u knjizi još jedan recenzent Božidar M. Glogovac, pjesnik iz Beograda, kako se potpisao,  naveo već u naslovu kako je pjesnik dugo ćutao. Glogovac kaže i ovo: “U mojoj Hercegovini, na sijelima, saborovanjima, ili kakvom drugom zgodnom prilikom, najćešće se i najradije pjeva: „Ovoj zemlji nema mira/Bez srpskijeh oficira“, a „profesorska i oficirska čast i vojničko držanje Radoslava Premovića kao da rado slavu čeka“, nastavio je pjesnik Glogovac. Kao da, ako je Premović načelnik u jednoj vojnoj ustanovi, iako civilno lice, treba da bude sve u militarističkom stilu.

Ali, nećemo baš zameriti toliko isticanje oficira, „srpskijeh oficira“ koji obezbeđuju mir u Hercegovini. Treći naš recenzent, možda zato što je žena, nije videla oficira u Premoviću, niti ratnika. Dr Marija Petrović iz Beograda o poeziji ovog profesora i (rezervnog) oficira napisala je i ovo: „Svoja kolektivna iskustva Premović najradije sagledava u nemanjičkom okviru, nalazeći u smutnim i teškim vremenima najdublja izvorišta duhovnosti, svetlo i potporu. Duhovnost je posledica i cilj kao i pesnikov doživljaj straha zbog duhovnog posrnuća“.

Premovićeve stihove, osim autora, čitao je i glumac Vukman Rakočević.  Promocija je bila dobro posećena.

Dragan Bajović

foto: Ivan Obreza