Znate li da kraj grada Polikastro, 40-ak kilometara pre Soluna (kad se od Srbije putuje prema Grčkoj) postoji Spomenik posvećen proboju Solunskog fronta (Monument of the Breakthrough of the Salonika Front in Polykastro)? Ovo mesto, simbol slobode i savezništva nalazi se na putu prema grčkim letovalištima, ali malo ko svrati, iako je pored puta.
Na blagom uzvišenju uzdiže se beli obelisk, simbol slobode i žrtve, koji čuva sećanje na taj veliki događaj važan za istoriju Srbije.
Otkriven je 1977. godine i delo je arhitekte Aleksandra Sekulića po zamisli ratnog pilota Save Mikića. Podignut je na zemljištu koje je darovao Grk Hristos Karafodoros, kao znak zahvalnosti i trajnog prijateljstva.
Oblikovan je kao petougaono zdanje: svaka strana posvećena je jednoj od pet vojski koje su učestvovale u proboju: srpskoj, francuskoj, italijanskoj, britanskoj i grčkoj.

Na svakom jeziku stoji isti natpis, posveta „herojskim sinovima“ tih naroda, koji su, verni zaveštanjima predaka, dali živote za slobodu i svetski mir između 1916. i 1918. godine. Na srpskom jeziku ispisano je:
„Herojskim sinovima Srbije, Francuske, Italije, Velike Britanije i Grčke, koji su se, verni zaveštanjima svojih predaka, borili na ovim mestima i pali za slobodu i svetski mir od 1916. do 1918.“
Pored obeliska stoje biste državnika saveznika: Nikole Pašića, Aristida Brijana, Elefteriosa Venizelosa, Lojda Džordža i kralja Vitorija Emanuela, pa ceo kompleks deluje kao malo međunarodno svetilište slobode.

Sa uzvišenja se vidi ravnica koja se pruža ka makedonskoj granici, upravo onuda kuda su 1918. godine krenuli srpski vojnici u proboj. U tišini mesta čuju se samo vetar i koraci, ali je nemoguće ne zamisliti tutnjavu juriša, povike boraca i zvuke slobode koja se približavala.
Zato ovo nije samo spomenik istoriji već mesto na kojem shvatite koliko je velika bila žrtva tih junaka i koliko je duboka veza saveznika koji su, rame uz rame, izdržali do kraja rata.

Zbog toga ni spomenik od belog mermera nije samo sećanje, već i opomena da sloboda nikada nije poklonjena, već izborena i da je naše da to nikada ne zaboravimo.
Na mestu sa kog je krenula ofanziva koja je otvorila put oslobođenju Srbije svake godine održava se komemoracija na današnji dan (15. septembar).

Zato ni sećanje na Solunski front, nije samo podsećanje na rat, već više opomena i zavet, zato što u tišini spomenika živi hrabrost onih koji su, ostavljajući sve što su voleli, dali svoje živote da bismo mi danas imali mir. Njihova žrtva nas uči da je ta sloboda skupo plaćena i da treba da je čuvamo sa dostojanstvom i zahvalnošću.
Dok jurimo ka grškoj obali i sunčevim plažama, vredi zastati na ovom mestu u kojem vreme kao da je stalo. Svratite, poklonite se senima junaka i ponesite sa sobom osećaj ponosa i zahvalnosti, jer takvi trenuci ponekad čine putovanje bogatijim od samog krajnjeg odredišta. Neka je svim junacima večna slava.
M. M. D.

