Gordani Đilas uručena Žička hrisovulja: „Poezija kao suština svih umetnosti”(VIDEO)

Pesnikinja iz Novog Sada Gordana Đilas dobitnica je ovogodišnje nagrade „Žička hrisovulja“, jednog od najznačajnijih pesničkih priznanja u Srbiji. Nagrada joj je uručena danas, na Preobraženje, u trpezariji manastira Žiče, u okviru tradicionalne manifestacije Žički duhovni sabor – Preobraženje 2025.

Žiri u sastavu Miroslav Cera Mihailović (kao prošlogodišnji dobitnik ove nagrade), Dejan Aleksić, Ana Gvozdenović, Miloš Milišić i predsednik žirija Dragan Hamović odlučio je da se ovo priznanje dodeli Gordani Đilas „za lirsku pretragu dubljih uporišta bića“.

„Žička hrisovulja“ se sastoji od unikatne zlatopečatne povelje i ikone Preobraženja Gospodnjeg, a uz nagradu se održava i naučno-kritički skup o poeziji laureata, izložbe i posebni književni programi koji su bili u znaku poezije Gordane Đilas. Održano je „Veče s dobitnicom” i naučno-kritički skup „O poeziji Gordane Đilas”. U čast laureatkinje otvorena je i izložba „Zaštićeni prostori“, čije su autorke Ana Gvozdenović i Ivana Hrenko.

O delu Gordane Đilas govorio je najpre predsednik žirija Dragan Hamović poručujući da je ona „pesnikinja neprestanog osluškivanja i motrenja, pohađanja svetova s obe strane jednog nemirnog ispitljivog bića“:

Njena je poezija postupno, usmereno zrevala, ispisujući se kao unutarnja biografija, rasla u lirskom pozivu razumevanja i samorazumevanja, razvijala duhovnu potku svog jezičkog tkanja. Između fluidne neodređenosti, snovidovnih, arhetipskih signala i konkretnih slika, teku poetske tvorevine Gordane Đilas.

Pogledajte VIDEO reportažu:

Biranim rečima o poeziji Gordane Đilas govorili su i pesnik Nikola Marinković, pomoćnik gradonačelnika Miloš Milišić koji je Gordani Đilas i uručio nagradu i sveštenik Ljubinko Kostić, dok je glumac Nebojša Dugalić kazivao njene stihove. Novčani deo nagrade – poklon Dunav osiguranja, dobitnici je uručio Željko Kosovac, direktor kraljevačke filijale ove kompanije.

Gordana Đilas rođena je 1958. u Nakovu kod Kikinde, a živi i radi u Novom Sadu. Autorka je deset pesničkih knjiga, kratke proze, bibliografija i priređivačkih izdanja. Njena poezija nagrađivana je, između ostalog, priznanjima „Milica Stojadinović Srpkinja“, „Rade Drainac“, „Venac Laze Kostića“, „Jefimijin vez“, a za doprinos srpskom bibliotekarstvu dobila je nagradu „Janko Šafarik“. Radi kao bibliotekarka-savetnca u Biblioteci Matice srpske.

U svojoj besedi prilikom uručenja nagrade, Gordana Đilas je između ostalog ocenila da je poezija prostor zaštite, izlečenja i istine, naglašavajući svoju pesničku veru u snagu reči:

Moja je pesnička vera sva u tim prelaznim stanjima, problescima svetlosti na licima koja srećem, vera da je sve u dubokoj i neprekinutoj promeni koju podupirem i onda kada se plašim da je to uzaludno. Vraćamo se izvornom detinjstvu, toj netaknutoj čistoti koju želimo da predamo drugome, kao dar od srca. Pesma isceljuje prostore sumnje i straha i, napajajući se iskrom stvaranja, ovaploćuje zaštićeno mesto.”

Pesnikinja je naglasila da biti pesnik znači pevati i o „najdubljim strahovima i sumnjama, u veri i nadi da će se iz te tame pojaviti pesma koja rešava zagonetku života”:

Iako dolazi iz najudaljenijih delova našeg bića i svedoči o vaskolikoj snazi i nesigurnosti živoga. ona pruža utočište i štiti, vezujući nas za božansku česticu. Pesma isceljuje prostore sumnje i straha, i napajajući se iskrom stvaranja ovaploćuje zaštićeno mesto. Ona je i slika našeg duha i naše zrelosti. Kada dospemo, u dugom i postojanom radu, kada dosegnemo duhovnu zrelost, ukazaće nam se. Doći će sama. Do tada ćemo je prizivati, nagovarati, tražiti, ljutiti se na nju. Pisaćemo druge pesme u vremenu koje je teško i neshvatljivo, nenaklonjeno i zaboravno. Vremenu u kome je negovanje poezije i kulture marginalizovano kao nepotrebno i nekorisno. Kao da se održavanje njenog značaja i važnosti svodi na izolovane pojedince, a ne kao kulturni program od prvorazredne važnosti. Kao da imamo preča posla od nege sopstvene savesti, od nje, koja je božansko nadahnuće, vatra života bez koje bi sve što živi i diše bilo samo ono što živi i diše. Nije dovoljno. A, tu je, kao anđeo iskupljenja, na našem ramenu, u nama. Videćemo.je onda kada budemo na to spremni“.

Biranim rečima o poeziji Gordane Đilas govorili su i pesnik Nikola Marinković, pomoćnik gradonačelnika Miloš Milišić koji je Gordani Đilas i uručio nagradu i sveštenik Ljubinko Kostić, dok je glumac Nebojša Dugalić kazivao njene stihove. Novčani deo nagrade – poklon Dunav osiguranja, dobitnici je uručio Željko Kosovac, direktor kraljevačke filijale ove kompanije.

Moderator je bila Ana Gvozdenović, a u muzičkom delu programa učestvovao je hor Crkve Svete Trojice.

M. M. D.