Iz ugla čitaoca: Oni koji brinu o našem zdravlju

Infektivno odeljenje kraljevačke bolnice kao primer posvećenosti, stručnosti i svakodnevne brige o pacijentima

Živimo, kako je moderno da se kaže, u turbulentnim vremenima. Događaji se smenjuju kao na kakvoj filmskoj traci, pa ono što je danas bilo aktuelno, već sutra-preksutra biva zaboravljeno, jer u centar pažnje dolazi novi provokativniji događaj. Tome najviše doprinose štampa i televizija koji kao da se trude da plasiraju događanja sa konfliktnim situacijama. I to se prenosi na sve nas, tako da smo skoro zaboravili da postoji i ona lepša strana koja u nama pobuđuje zadovoljstvo i duševni mir. Retki su članci koji o nečemu ili nekome pohvalno govore.

           Kraljevo je u ovim tranzicionim vremenima mnogo izgubilo. Sve velike firme sa hiljadama radnika koje su proizvodile i u svetu poznate i priznate proizvodie, u čiju proizvodnju je bilo utkano mnogo rada, visokostručnog, naučnog, ali i majstorskog – više ne postoje. A otvorena je firma gde, bilo koga normalnog da dovedete sa ulice, on može posle dan-dva obuke da ravnopravno radi sa ostalim radnicima.

           U takvom Kraljevu postoji nešto što je zadržalo, čak i unapredilo kvalitete svoga rada, a to je bolnica, kojom Kraljevčani mogu da budi više nego zadovoljni, kako prostorom tako i osobljem, kako onim najstručnijem, tako i onim medicinsko-tehničkim, kao i pomoćnim. Teško je u takvoj sredini izdvojiti nekoga, jer svi oni poseduju određene kvalitete, ali ja bih istakao principe rada Infektivnog odeljenja, gde je moja supruga provela 21 dan. Ne spominjem doba korone kada su oni podneli najveći teret, već ove obične, svakodnevne dane.

           Na Infektivnom odeljenju kraljevačke bolnice, gde je primetna vrhunska čistoća, vlada određeni red kojeg se bolesnici, kao i medicinsko osoblje bespogovorno pridržavaju. Zbog prirode bolesti i borbe protiv nje, na Infektivnom odeljenju nisu dozvoljene posete bolesnicima. Ali, to ne znači da se bolesnici nalaze kao u kakvom izolovanom kazamatu. Bilo šta da im treba, poput lekova za terapiju koju su koristili, ponuda koje se donose bolesnicima i drugih potrepština, rođaci ili prijatelji mogu u bilo koje doba dana da donesu kod portira, koji obaveštava pomoćno osoblje i u najkraćem roku to stiže do bolesnika.

           Najstručnije osoblje, lekari specijalisti, nekoliko puta u toku dana obilaze bolesnike i proveravaju kako deluje terapija i da li je treba korigovati. Na najljubazniji način savetuju bolesnike kako da se ponašaju i kako će najbrže da se oporave. Da bi stvorili što potpuniju sliku o zdravstvenom stanju bolesnika, upućuju ih na preglede u druga odeljenja i na osnovu toga donose dijagnozu i odgovarajuću terapiju. Vrlo često pozivani su na konsultacije u druga odeljenja. Oni rade i u infektivnoj ambulanti, a prema potrebi tokom vikenda, pacijente kojima je to potrebno primaju u posebnoj prostoriji na Infektivnom odeljenju. U određeno doba dana oni stoje na raspolaganju rođacima i telefonom daju obaveštenja o stanju bolesnika i kako napreduje lečenje. Kad god uslovi dopuštaju, lekari rade timski i bez bilo kakvog ličnog isticanja zajednički donose odluke šta je najbolje za bolesnike.

ilustracija Fernando Zhiminaicela, Pixabay

           Ostalo medicinsko-tehničko osoblje, pored obavljanja poslova iz svog delokruga rada, ujutru i uveče meri pacijentima krvni pritisak, kontrolišu da li bolesnici redovno i na vreme uzimaju terapiju, a slabije pokretnim bolesnicima pomažu pri presvlačenju. Tokom dana i noći često obilaze bolesnike i uvek su im na usluzi kad god je to potrebno. Prilikom odvoženja bolesnika na druga odeljenja radi pregleda, vreme planiraju tako da bolesnici tamo ne čekaju dugo.

           I pomoćno osoblje se ponaša na sličan način. Oni što donose hranu trude se da jelo bude zagrejano i da svako dobije ono što su lekari prepisali. Oni koji se staraju o higijeni, već je rečeno, održavaju je na najvišem nivou. Sanitarije su besprekorno čiste, a kupatila uvek imaju tople vode.

           Ovakav odnos prema bolesnicima, pored terapije medikamentima, znatno pomaže bržem oporavku i bolesnik oseća da nije sam, već da se mnogi brinu o njegovom zdravlju. Ovakvi primeri, koji su za svaku pohvalu, pružaju nadu i veru u bolju budućnost i mogli bi se primeniti u mnogim oblastima života. Ovo što se odnosi na Infektivno odeljenje može se takođe reći i za Pulmološko, Onkološko, Hirurško i ostala odeljenja kraljevačke bolnice.

               Petar Ž. Terzić