„Samo zadovoljan pacijent i u budućnosti je pacijent ove ustanove“, kaže direktorka Vesna Radovanović, ističući da su u godini jubileja mnogo uložili u osavremenjavanje magnetne rezonance
Kada je pre tačno 30 godina u Ratini kod Kraljeva otvorena privatna bolnica, bila je prva tog tipa u celoj zemlji. Mnogi su „predviđali“ da će biti kratkog veka, da nikako neće „zaživeti“, ali na sreću hiljada pacijenata za koje je tokom tri decenije bolnica „Sveti Nikola“ bila spas od višemesečnih čekanja na dijagnostiku u državnom zdravstvu i poštedela ih čekanja i beskonačnih redova, ona je postala prepoznatljiva u Srbiji, ali i van nje, po pružanju kvalitetne zdravstvene usluge.
Vesna Radovanović, direktorka bolnice „Sveti Nikola“ sa velikom setom u glasu podseća da je bolnicu u Ratini izgradio njen otac Miloš Radenković i od prvog dana, s velikim poverenjem, prepustio njoj da je vodi. Vesna je poverenje opravdala, jer je već tri decenije Ratinapoznata po bolnici „Sveti Nikola“ i van granica Srbije.
Vesna Radovanović – direktorka bolnice Sveti Nikola Ratina – foto privatna arhiva
– Mi ovde imamo uglavnom dijagnostičke procedure: magnetnu rezonancu, rendgen, ultrazvuk, mamografiju, dopler, holter, test opterećenja, sve ono što pozicionira bolnicu „Sveti Nikola“ visoko na lestvici srpskog zdravstva. Obeležavajući tri decenije, želimo da obavestimo sve prijatelje, sugrađane i pacijente da smo puno uložili u osavremenjavanje naše magnetne rezonance, kupovinom najsavremenijih kalemova koji daju bolju, čistiju, kvalitetniju i još pouzdaniju sliku i novog softvera koji nam omogućava veći izbor boljih, kvalitetnijih i bržih sekvenci. Tu si i vitalni delovi samog magneta, jer se trudimo da svojim pacijentima pružimo najbolje od najsavremenije dijagnostike– ističe direktorka bolnice Vesna Radovanović.
Zahvaljujući se na poverenju svima koji u bolnici „Sveti Nikola“ prepoznaju pouzdanog partnera na putu do popravljanja svog zdravlja, ona podseća da je u bolnici trenutno angažovano 20 konsultanata – doktora iz Kraljeva, ali i sa beogradske Vojno-medicinske akademije, iz Kliničkog centra Srbije, Kliničko-bolničkog centra Kragujevac.
– Sve od dijagnostičkih procedura ovde možemo da pružimo pacijentu, vrlo brzo, uspešno i po pristupačnim cenama. Pacijenti mogu sve preglede da završe u toku jednog dana, a onda lečenje da nastave u Kraljevu ili većim klinikama – ističe direktorka Vesna Radovanović i najavljuje da će tokom cele ove godine jubileja za pacijente imati poklone u vidu popusta.
Njena seta u glasu dok govori da jubilej obeležavaju, a ne proslavljaju – vezana je za odlazak njenog oca Miloša Radenkovića u večnost 12. februara ove godine. Baš na Tri Jerarha – zanatsku slavu, Miloš, večiti graditelj, humanista i nosilac ordena Svetog Save prvog reda izgubio je najvažniju bitku u svojoj 75-oj godini.
Zato u ovoj priči nisam mogla, a da se ne setim kako mi je pre 13 godina, kao nekome ko je uredio knjigu njegovih sećanja „Čovek samo srcem dobro vidi“, govorio o početku izgradnje bolnice „Sveti Nikola“.
„Kada smo 1994. godine moja porodica i ja odlučili da napravimo prvu privatnu bolnicu ove vrste u Kraljevu, a verovatno i u Srbiji, uložili smo u nju sve što smo imali, a još dosta novca smo morali i da pozajmimo i godinama ga vraćali, tako da odlično znamo koliko košta da se napravi klinika… Pravio sam je kao svoju zadužbinu, na korist narodu koji će tu moju poslovnu odluku umeti da ceni. Bolnicu smo nazvali imenom naše porodične kućne slave „Sveti Nikola“. Ona je s godinama postala moderna zdravstvena ustanova koja raspolaže uređajima za dijagnostiku najnovije generacije, magnetnom rezonancom, skenerom, mamografom, rendgenom, ultrazvukom i drugim uređajima koji je čine referentnom zdravstvenom ustanovom“.
Bolnicu u Ratini mnogi su, kada je pre tri decenije osnovana, zvali „srpska klinika Švarcvald“), a Miloš Radenković bio je tako ponosan na nju.
Da je sudbina bila milostivija, danas bi ovaj veliki jubilej bio obeležen svečano i na najlepši mogući način, ali Miloš Radenković, osnivač MR sistema i nekada nadaleko poznatog građevinskog preduzeća „Građevinar“ iz Ratine, privrednik i srpski domaćin – nije ga dočekao. Zato nema slavlja u bolnici „Sveti Nikola“, ali ostala su sećanja da je samo u Srbiji preduzeće „Građevinar“ sagradilo više od 700.000 kvadratnih metara poslovno-stambenog prostora, na desetine mostova, gradilo i u inostranstvu (u Libiji i vijadukt), da je podiglo tri hrama: do kupole Hram spaljivanja moštiju svetog Save u Kraljevu, već pomenutu bolnicu „Sveti Nikola” u Ratini i Multimedijalni centar “Kvart”, koji je poklonjen građanima Kraljeva.
Ostalo je mnogo dobročinstava za koje javnost nikada i nije saznala, jer je Miloš, hrišćanski, smatrao da čovek učinjenim dobrim delima ne treba da se hvali. Verujemo da ih se, ipak, sećaju oni kojima je pomagao u godinama kada gotovo da nije bilo dana da ispred njegove kancelarije u redu ne čeka nekoliko ljudi tražeći pomoć. Svi kojima je pomoć bila potrebna su je i dobijali: neko u celosti, a neko koliko se u datom trenutku moglo izdvojiti.
Poslednje godine života Miloš je proveo retko se oglašavajući o nepravdi koja je njemu i njegovoj porodici naneta, kada se u njegovu uspešnu karijeru građevinskog inženjera koju je započeo u Prištini, a potom u kraljevačkom „Kablaru“, tokom koje je postao vlasnik užičke „Rakete” i kraljevačkog ugostiteljskog preduzeća „Srbija”, u sve umešala umešala politika. Besmislenost postupaka vođenih protiv njega i preduzeća „Građevinar” dokazana je na sudu kroz oslobađajuće presude, ali je ta borna nepovratno urušila njegovo zdravlje.
Zato ovde objavljujemo deo sećanja Miloša Radenkovića iz knjige „Čovek samo srcem dobro vidi“ objavljene 2011. godine. U njoj je detaljno opisao svoj put: životne radosti, ali i sve nedaće kroz koje je prolazio sa željom da ostane častan čovek i veliki prijatelj ljudima od kojih su ga mnogi „zaboravili“.
Klinika „Švarcvald“
Lokalni, ali i najveći broj tadašnjih štampanih medija u Srbiji, objavili su sredinom februara 1994. godine vest da je „u selu Ratina, nadomak Kraljeva, postavljen temelj za prvu privatnu bolnicu koja će nositi ime Svetog Nikole. Kamen temeljac položio je njegovo preosveštenstvo episkop žički gospodin Stefan. Graditelj i investitor je Miloš Radenković, vlasnik firme „Građevinar“ iz Kraljeva. Bolnica, površine 900 kvadratnih metara, koštaće dva miliona maraka, a imaće dve operacione sale, specijalističku kliniku za plastičnu hirurgiju i odeljenja za ortopediju i ginekologiju“ – pisale su 18. februara 1994. godine „Večernje novosti“ (D. Stojić)
„Oprema za ovu savremenu bolnicu, prvu te vrste u našem kraju, a verovatno i u Srbiji, već je poručena u inostranstvu. Ako sve bude teklo po planu, završetak bolnice u Ratini očekuje se u julu ove godine.“ (tekst pod naslovom „Bolnica za 21. vek“, „Ibarske novosti“, 25. februar 1994. godine)
Otvaranju Specijalističke hirurške bolnice prisustvovali su predstavnici kraljevačke, čačanske, kragujevačke, užičke i drugih opština, kao i poslovni partneri „Građevinara“, lekari, meštani…
– Izgradnjom ove bolnice učinili smo nešto više za Ratinu i ovaj narod. Ovde će se, pre svega, zaposliti jedan broj ljudi. Ovo je moj doprinos novom ekonomskom programu i stabilizaciji, jer će pokrenuti i deo industrijske proizvodnje – zabeležile su reči investitora i vlasnika „Ibarske novosti“ , u broju od 30. juna 1994. godine.
Osim ulaganja u bolnicu, porodica Radenković 1994. godine učestvuje i u dogradnji dela objekta osnovne škole u Ratini i prihvata obavezu finansiranja fudbalskog kluba „Polet“, kako bi se deca iz Ratine sportom bavila pod optimalnim uslovima.
Bolnica „Sveti Nikola“, koja ime nosi po krsnoj slavi Radenkovića, 2003. godine je proširena dijagnostičkim centrom koga čine rentgen-aparati najvišeg kvaliteta, biohemijska laboratorija, ultrazvučni aparati poslednje generacije, aparati za kompjuterizovanu tomografiju, odnosno skener za mozak i celo telo i aparati za nuklearnu magnetnu rezonancu.( „Otvoren „Dijagnostički centar“, „Ibarske novosti“, 22. maj 2003.)
Nekoliko dana kasnije, „Ilustrovana politika“ (31. maj 2003.) piše kako je „deo Radenkovićevog uspeha i velelepna bolnica, kao iz nekada ovde veoma popularne serije „Klinika Švarcvald“, koju je on za samo 118 dana sagradio u selu Ratina. Sve u bolnici „Sveti Nikola“ blista… i, za razliku od državnih bolnica sve radi: od ultrazvuka i doplera, preko skenera, do magnetne rezonance…“
Prestižni „NIN“, u broju od 19. februara 2004. godine zabeležio je da „nabavka ultrazvučnog aparata, skenera i magnetne rezonance u jednom dahu predstavljaju sigurno najveću pojedinačnu investiciju u zdravstvu Srbije, izuzimajući ukupne investicije u kompleksnim kliničko-bolničkim centrima. Renomirani proizvođač medicinske opreme visoke tehnologije, firma „Philips“ je instalirala sve najmodernije i najskuplje uređaje…
Kadrovi bolnice izazivaju poštovanje kod pacijenata, jer u njoj, pored stalno zaposlenih lekara specijalista i medicinskih sestara, danas u dopunskom radu svoje usluge pacijentima pružaju još desetak specijalista iz oblasti radiologije, anestezije, neurologije, neurohirurgije i drugih oblasti, a između ostalih poznati i priznati profesori medicinskih fakulteta Srbije”.
U listu „Danas“, pod nazivom „Kuća za dobro zdravlje“, u vikend izdanju 10-12. april 2004. godine, novinar Zagorka Milošević ne može, a da ne uporedi bolnicu „Sveti Nikola“ sa onim kako stoje stvari sa „besplatnim“ zdravstvenim osiguranjem:
– Zbog narušenih materijalnih i moralnih uzusa u ambulantama, bolnicama i drugim ustanovama za lečenje – čovek, kad to bude neophodno, treba da skupi svaki dinar i da dođe u ovu kuću. I da se oseti kao čovek, jer dosta mu je samo to što je bolestan da bi se nosio sa obezdušenim tretmanom, kakvom smo svi izloženi kad prekoračimo prag nekad uglednih državnih zdravstvenih prostora… U tzv. besplatnoj državnoj bolnici, kad sabereš sve: veze i vezice, kafe, viski, koverte, pa višemesečno čekanje na dijagnostiku, plaćanje zavoja, igala, medikamenata i opreme, dođe ti na isto kao da si odmah otišao kod dobrog privatnika i počeo da se lečiš… Ovde kadrovski potencijal bolnice izaziva respekt, a odnos prema pacijentima divljenje…
Uz obeležavanje desetogodišnjice bolnice „Sveti Nikola“ u Ratini, „Ibarske novosti“ su 2004. godine podsetile da je deceniju ranije to bila prva privatna specijalistička hirurška bolnica u Srbiji kojoj su tada „mnogi predviđali lošu budućnost i brz kraj“.
– Međutim, put bolnice „Sveti Nikola“ popločan je uspesima, pa je tako ova zdravstvena ustanova od hirurške bolnice opšteg tipa izrasla u moderno opremljen dijagnostički centar sa sopstvenm i gostujućim elitnim kadrom. Na površini od 900 kvadratnih metara nalazi se devet jednokrevetnih i dvokrevetnih apartmana sa sedamnaest ležajeva… Najbrojniji su pacijenti iz Niša, Ćuprije, Leskovca, Vranja, Novog pazara, Kruševca, ali i Beograda, gde je period čekanja na različite vrste pregleda dug. Samo usluge stacionara bolnice u Ratini, za deset godina njenog rada koristilo je više od 2.900 pacijenata, dok je broj ambulantnih pregleda šestostruko veći… Ponos bolnice „Sveti Nikola“ svakako je Dijagnostički centar sa rendgen-aparatom, mamografom, spiralnim skenerom i nuklearnom magnetnom rezonancom. Preglede na magnetnoj rezonanci obavljaju doktori sa Instituta za onkologiju i radiologiju iz Sremske Kamenice, a ostvarena je veoma dobra saradnja sa Zdravstvenim cetrom „Studenica“ u Kraljevu. Stalni konsultanti su prof. dr Miloš Janićijević, neurohirurg, prof. dr Radan DŽodić, onkolog, prof. dr Predrag Đorđević, endokrinolog i drugi stručnjaci, poznati i priznati u svetu medicine. Cenovnik svih usluga diktiran je paltežnom moći stanovništva, što je ovu bolnicu svrstalo u red najjeftinijih – pisale su „Ibarske novosti“ početkom jula 2004.
„I konsulanti, i 27 stalno zaposlenih u bolnici u Ratini, imaju zadatak da u potpunosti izađu u susret pacijentima, jer samo zadovoljan pacijent je i u budućnosti pacijent ove ustanove“– rekla je za „Ibarske novosti“ Vesna Radovanović, direktorka bolnice.
Deseti rođendan bolnice obeležen je, između ostalog, člankom „Uspešni i van sistema“ (D. Stojić, „Večernje novosti“, 2. oktobar 2004.)
– Specijalistička hirurška bolnica „Sveti Nikola“ u Ratini kod Kraljeva, osnovana kao prva privatna bolnica u Srbiji, uprkos mnogim skeptičnim prognozama, još prilikom svečanog otvaranja, ovih dana obeležava deceniju postojanja, opstajući i dalje na nedefinisanom i potpuno neizvesnom srpskom „zdravstvenom tržištu“. Za minulih deset godina bilans je impozantan: desetak hiljada specijalističkih pregleda ili, u proseku, oko hiljadu godišnje, 1.200 operacija najsavremenijim metodama i 2.900 stacionarnih pacijenata.
Časopis „Enigma“, 19. oktobra 2005. godine donosi reportažu „Ratina je svet“ u kojoj se apostrofira da „iza velikih dela i trajnih dobara stoje isto tako velika imena“:
„Ta imena, uostalom, prave dela. Dela, često, ona golema, nadžive tvorca, čine ga besmrtnim. Miloš Radenković, danas privrednik od imena i ugleda, domaćinsko dete i domaćin, iz Ratine kraj Kraljeva, svom kraju, savremenicima i potomstvu, ostavio je delo za ponos, bolnicu „Sveti Nikola“, instituciju koju, hteli ili ne, po svim sadržajima upoređujemo sa švajcarskim. Nekako nam je to sinonim za svetski nivo…“
Kažu da „ako pogledaš teret koji je neki čovek za života nosio, najbolje ćeš videti kakav je bio“… Milošev je bio pretežak, a baš ta činjenica je možda najveći dokaz da je „vreme sudija koji najmanje greši“. Ono će pokazati sve, baš sve.
M. M. D.
Jedan komentar za objavu “Jubilej bolnice „Sveti Nikola“ u Ratini: 30 godina u službi zdravlja”
Nebu sam zahvalna što postojite, a posebno što ste postojali davne 199x i pomogli mi da u divnoj i toploj atmosferi, idealnoj za majku i bebu, na svet donesem svoga sina zdravog i pravog i iz bolnice nakon 5 dana iznesem čak sa 50 grama većom težinom nego na porođaju zbog svih idealnih uslova, zdravstvenog staranja i budnog i strogog oka babice koja se potrudila da beba dobije sav kolostrum, a sve po ceni neke podrazumevane tarife i u gradskoj bolnici. Tako je on zbog vašeg postojanja postao rođenjem Ratinjanin, kako ga iz milošte često nazivamo, a sve to neka je na čast vašem ocu, sa anđelima sada, vama i posvećenom i stručnom osoblju koje angažujete. Želim vam svako dobro i još mnogo, mnogo godina uspešnog i primernog rada.
Nebu sam zahvalna što postojite, a posebno što ste postojali davne 199x i pomogli mi da u divnoj i toploj atmosferi, idealnoj za majku i bebu, na svet donesem svoga sina zdravog i pravog i iz bolnice nakon 5 dana iznesem čak sa 50 grama većom težinom nego na porođaju zbog svih idealnih uslova, zdravstvenog staranja i budnog i strogog oka babice koja se potrudila da beba dobije sav kolostrum, a sve po ceni neke podrazumevane tarife i u gradskoj bolnici. Tako je on zbog vašeg postojanja postao rođenjem Ratinjanin, kako ga iz milošte često nazivamo, a sve to neka je na čast vašem ocu, sa anđelima sada, vama i posvećenom i stručnom osoblju koje angažujete. Želim vam svako dobro i još mnogo, mnogo godina uspešnog i primernog rada.