Milovan Kolović Gero napustio je grad i postao organski proizvođač

U mirnom selu Bapsko Polje posvetio se prirodi i organskoj proizvodnji voća i povrća, kao i uzgoju ribe, a žali samo što odluku nije doneo i ranije

Organska proizvodnja sve više dobija na značaju, a u prilog tome ide i statistika koja govori o povećanju broja hektara obradivih površina za te proizvode. Samo u 2023. godini, u poređenju sa prethodnom, zabeležen je rast od 16 odsto. Prema podacima iz 2023. godine, u Srbiji je pod organskom proizvodnjom 29.109 hektara.

Jedan od pionira ove ekološke revolucije je Milovan Kolović Gero. Nakon decenija provedenih u gradu, pre tri godine odlučio je da se preseli na selo. U mirnom selu Bapsko Polje posvetio se prirodi i organskoj proizvodnji voća i povrća, kao i uzgoju ribe.

Na trinaest i po ari pod plastenicima, Milovan uzgaja različite vrste paprika, paradajza, tikvica, krastavaca, kao i jagode, dinje, lubenice. U proizvodnji ne koristi sintetičke pesticide ni đubriva, već biljkama obezbeđuje prihranu i zaštitu od prirodnih preparata koje sam pravi.

Organska proizvodnja zahteva mnogo više fizičkog rada. Dok proizvođači konvencionalnih proizvoda u plastenik uđu jednom u tri dana, ja moram tri puta dnevno jer uvek ima nešto što treba uraditi. Takođe, preparate za zaštitu pravimo od biljaka koje nas okružuju, počev od koprive, preko divlje koprive, divlje deteline, maslačka, lavande, nane i mente. Pošto se u proizvodnji ne koristi nikakva hemija, čuva se prirodna plodnost zemlje, proizvodi su bezbedniji za upotrebu, a štiti se i životna sredina – kaže Milovan.

Gero na svom imanju u Bapskom Polju ima i pet ribnjaka u kojima uzgaja šarana i soma.

Oduvek mi je bila želja da imam svoj ribnjak. Prvi sam napravio 2021. godine, sada šarana imam u četiri ribnjaka i u jednom ribnjaku oko 150 rečnih somova. U samostalnoj proizvodnji šarana, od mlađi do konzumnog šarana od oko tri kilograma potrebno je tri i po godine. To je dug proces i potrebno je dosta pažnje – mora se voditi računa o vodi, temperaturi, ishrani – dodaje naš sagovornik.

Imajući u vidu da sva riba koja se proizvede u Srbiji ne zadovoljava ni domaće potrebe – u proseku se godišnje uveze ribe u vrednosti od oko 100 miliona dolara (najviše se uvoze morska riba, ali i pastrmka i šaran= – ne čudi što Milovanu kupci dolaze na kućni prag. Prve količine ribe prodao je prošle godine, dok će ove godine za prodaju imati između tri i četiri tone. Slična situacija je i sa voćem i povrćem.

Ko jednom proba organske proizvode, stalno ih kupuje. Ja samo javim telefonom šta mi je stiglo i kupci sami dođu. Iako još treba raditi na edukaciji potrošača, jer mnogi ne cene dovoljno trud organskih proizvođača, mislim da je ovaj vid proizvodnje jako isplativ i perspektivan.

Iako je u gradu proveo više od pedeset godina, Milovan kaže da je život na selu mnogo lepši i mirniji, te da se od poljoprivrede može pristojno živeti, kao i da je odluku da grad zameni selom, trebalo da donese mnogo ranije.

A. Petrović