U Kraljevu ima ljudi koji Mocarta i Šostakoviča vole više nego Maju Berović i Acu Lukasa, na primer
U nedelju, tačno u podne, u galeriji Narodnog muzeja u Kraljevu održan je koncert klasične muzike. Dela Antona Arenskog i Dmitrija Šostakoviča izvodio je beogradski trio u sastavu Katarina Hadži-Antić Tatić, klavir, Jelena Rokvić, violina i Natalija Tipsarević, violončelo. Čuo se muzički precizan zvuk, emotivno energičan ton i vešto odabran muzički program. Publika nije štedela dlanove.
Može li nedeljni muzički matine da postane praksa u Kraljevu?
I, reklo bi se da je u ovih nekoliko redova sve rečeno. Ipak. Nedelja u podne, a sala prepuna. Neobičan termin, zar ne? Međutim, pre bi se reklo neuobičajen u današnjoj žurbi. Ali, običaji se mogu menjati, nekad po želji, nekad po potrebi. Ovoga puta neko je imao ideju da ponudi nešto novo.
Matine, nedeljom u podne. I uspelo je. A zašto da ne: dan za odmor, ručku još nije vreme, u šetnji su i oni što su sinoć kasno zaspali… To sa aspekta komfora. A na drugoj strani, u ovom gradu ima ljudi koji Mocarta i Šostakoviča vole više nego Maju Berović i Acu Lukasa, na primer.

Ovde živi dobra muzička škola sa uspešnim generacijama i pojedincima, a to znači da ima ko da čuje ozbiljne zvuke, ili pak da ih rado donese, bolje reći, da ih vrati u svoj zavičaj. Kao, recimo, što to čini ovoga puta naša sugrađanka kojoj je ovo već četvrti nastup u svom rodnom gradu. I nije jedina.
Zašto nedeljni muzički matine ne bi postao praksa bar jednom mesečno? Ili makar o prazniku. Pitanje je upućeno organizatorima (što i ne mora uvek da bude muzej), a ne izvođačima. A i grad bi imao dobre razloge da podrži takvu praksu, zar ne?
Radovan Tipsarević