Pošto su nade o pomoći iz državne kase, kao i stari most kod srenjovekovne tvrđave Maglič potopljene, shodno novom obećanju – novi će se dogodine graditi o trošku iz gradske kase
Neuspešan je bio i najnoviji pokušaj kraljevačke vlasti o dobijanju pomoći države, od Minstarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu za izgradnju mosta preko Ibra, kod srednjovekovne tvrđave Maglič. A, tu su se pojedini baš nadali, potajno verujući i u lokalpatriotizam dve Kraljevčanke, ministarke Marije Obradović i državne sekretarke Maje Mačužić. No, valjda se tamo radilo „ni po babu ni po stričevima” ili su, kako pojedinci tvrde, komunikacijske veze od Kraljeva prema Beogradu bile u „prekidu”.
Uglavnom, među dvadeset podržanih projekata od pomenutog ministarstva diljem Srbije, u vrednosti od 140 miliona dinara – nema ovog mosta koji bi, prema najnovijem predračunu, koštao svega 12,5 miliona dinara. Pre toga, stigla je, takođe obeshrabrujuća, vest iz Kancelarija za upravljanje javnim ulaganjima da, zbog povećanih troškova u vreme borbe protiv pandemije, za most u Magliču – jednostavno nema para.
To znači da nema ništa ni od obećanja Sandre Nedeljković, zamenice direktora pomenute kancelarije, prilikom njene ranije posete Kraljevu, da će tražene pomoći biti u 2022. godini.
Na sve to, u gradskoj vlasti, sada tvrde da će radovi, ipak, početi sledeće godine, čim grane proleće. Gradonačelnik dr Predrag Terzić rekao nam je ukratko: „most će se graditi o trošku grada Kraljeva”, a direktorka javnog preduzeća za upravljanje građevinskim zemljištem Marica Mijajlović potvrdila da je ova investicija, u vrednosti od 15 miliona dinara, već predviđena njihovim programom za narednu godinu.
To bi, dakle, značilo kraj skoro trogodišnje teško osvojive tvrđave za turiste do koje najuporniji stižu plivajući preko Ibra, ili sa druge strane – planinarenjem preko brda i planina, a najviše njih, pet kilometara dalje, prelaze preko reke železničkim mostom. pa prugom, čak i kroz tunel.
Podsećanja radi, stari pešački most, koji je inače godinama bio opasan za prelazak, pa je bilo slučajeva čak i propadanja ljudi u reku Ibar je, u poplavama 2019. godine, odneo.
Umesto njega novi pešački most, tako dugo samo na papiru, bio bi dug oko šezdeset, a širok 1.3 metra. On bi, naravno, turistima olakšao pristup do jedne od najočuvanijih srednjovekovin tvrđava koju su u 13. veku gradili Nemanjići radi vojne zaštite manastira u ibarskoj dolini. Uz to, legenda kaže da je na vrh brda, ogromnim i teškim obrađenim kamenom građena po naredbi Jerine, žene despota Đurđa Brankovića i zato se ona u narodu još i naziva Jerininim gradom. Ograđena je sa 270 metara bedema i sa osam kula. Unutra su ostaci palate, crkve, bunara…pa se, posle svih događanja oko omanjeg pesačkog mosta sve učestalije i nameće pitanje: Kako li su gore i koliko dugo sve to ondašnji podanici Nemanjića gradili?

autor: M. Dugalić
izvor: „Politika“