Počelo je napuštanjem sigurnog posla u nesigurno vreme 1991, a danas kompanija ima 300 radnika u kojoj rade i sin Milan (danas direktor) i – sva četvorica unuka
Bez svečanih govora i velikih najava, uz tortu, ručak za radnike i kratak predah od svakodnevnih obaveza, Radojko Janić obeležio je dva važna jubileja – 56 godina rada upisanih u radnoj knjižici i 35 godina postojanja firme „Radijator inženjering“.
Način na koji je to učinio možda najbolje govori o njemu, bez potrebe da se bilo šta dodatno naglašava, jer je sve što je trebalo već urađeno.
Njegova poslovna priča, međutim, ne počinje pre 35 godina, već znatno ranije – u vremenu kada je kao mlad inženjer gradio iskustvo u tadašnjem industrijskom gigantu „Magnohrom“.
„Radio sam kao inženjer investicionog održavanja. Bio je to ozbiljan sistem i velika škola. U to vreme, biti deo takve firme bila je čast“, priseća se Janić.

Ipak, i pored sigurnosti koju je takav posao donosio, postojalo je nešto što ga nije puštalo na miru.
„Imao sam osećaj da mogu više. Da nisam dovoljno iskorišćen, a samim tim ni dovoljno produktivan. Hteo sam da probam sam, da vidim dokle mogu da stignem.“
Ta odluka, doneta 1991. godine, bila je sve samo ne laka.
U trenutku kada su se mnogi trudili da zadrže posao i sigurnost, Janić je odlučio da napusti sistem i krene sopstvenim putem.
„Nije bilo jednostavno. Prvih meseci, možda i prve godine, stalno je postojao strah – šta ako ne uspem, šta ako ne bude posla, kako će sve to uticati na porodicu. Ali bez podrške porodice, ništa od ovoga ne bi bilo moguće“, priseća se.

Od prvih poslova do stabilnog posla
Na početku nije bilo fabrike, hale ni velikog broja radnika. Postojalo je znanje i iskustvo u ugradnji instalacija centralnog grejanja i upravo je to bio prvi oslonac. U to vreme nije bilo mnogo majstora koji su se bavili tim poslom, pa je kvalitet brzo dolazio do izražaja. Poslovi su počeli da stižu, najpre u Kraljevu, a zatim i u Novom Pazaru.
Radilo se na različitim objektima: od zgrada i proizvodnih hala do zdravstvenih i obrazovnih ustanova. Svaki novi posao donosio je i novu preporuku.
„Tada sam prvi put osetio da sve ima smisla. Kada ljudi počnu sami da vas traže, znači da ste nešto uradili kako treba“, kaže Janić.
Iz tih prvih poslova postepeno je rasla i firma.

Godine koje su lomile i učile
Iako danas „Radijator inženjering“ deluje kao stabilan sistem, put do toga nije bio pravolinijski.
„Najteže su bile 1993, 1994, 1995. i 1996. godina“, kaže Janić.
To su bile godine inflacije, nestabilnosti i opšte neizvesnosti. Seča se Rade i perioda kada je čak 70 odsto radnika firme bilo mobilisano i poslato na Kosovo, među njima i on sam, stacioniran u Srbici.
U takvim okolnostima, održati posao značilo je boriti se na više frontova istovremeno:
„Nije bilo jednostavno organizovati rad kada ljudi nisu tu, kada ne znate šta vas čeka sutra. Ali nekako smo uspeli da izdržimo.“

Firma koja je odavno prerasla lokalne okvire
Danas, tri i po decenije kasnije, „Radijator inženjering“ zapošljava oko 300 radnika.
Proizvodni program obuhvata kotlove na pelet, drvo i kombinovane sisteme, a firma izvozi u sve evropske zemlje, osim u Švajcarsku. Kada je, poslednjih par godina stalo tršište Rusije i Ukrajine, nadomestili su to povećanjem izvoza u Italiji i Nemačku. Ni današnje vreme, naravno, nije bez izazova, kaže naš sagovornik.
„Nije lako baviti se proizvodnjom. Imamo probleme sa nabavkom repromaterijala, kvotama, kvalitetom sirovina. Poskupljenja energenata dodatno otežavaju posao. Ali ko preživi ovakve periode, može da računa da ima stabilnu osnovu za dalje“, kaže Janić.
Kada posao postane porodična priča
Ipak, ono što ovu priču izdvaja nije samo razvoj firme, već činjenica da ona danas ima nastavak i to – unutar porodice. U „Radijator inženjeringu“ danas rade i njegov sin Milan, koji je sada direktor i sva četvorica unuka.

„Najlepši trenutak u celoj karijeri bio je kada su svi unuci počeli da rade u firmi“, kaže Janić.
Mihajlo je završio Mašinski fakultet, Luka Ekonomski, dok su Dušan i Mateja još u procesu školovanja, ali su već uključeni u posao i polako preuzimaju odgovornost.
Za njega, to nije samo pomoć u radu, već potvrda da ono što je započeo ima kontinuitet.
„Važno je da postoji neko ko će nastaviti. Da se znanje i iskustvo prenesu dalje.“

Šta ostaje posle 56 godina rada?
Kada se sabere više od pola veka rada i tri i po decenije vođenja firme, teško je sve svesti na jedan zaključak, ali možda je najbliže istini ono što se vidi i bez mnogo reči: da su iza njih, nadamo se ne i ispred, dugi periodi neizvesnosti, da odluke koje u trenutku deluju rizično kasnije postaju ključne i da najveća vrednost nije samo ono što je napravljeno, već to što jednu životnu viziju – ima ko da nastavi. Jer u ovom slučaju, priča Radojka Janića nije završena, samo je prešla u sledeću generaciju, dok on i dalje nastavlja da radi. Do kada, pitamo, a Rade spremno odgovara:
„Sve dok budem mogao da doprinosim!“
M. M. D.


Prvo da bi otvorio firmu i dobro poslovao moraš bar je tako u Srbiji da se prikolniš nekoj političkoj stranci još ako je na vlasti ti si bog em imaš posla em ti se nameštaju tenderi em imaš poreske povlastice a za uzvrat daješ procenat stranci i kad oni odu sa vlasti ti propadaš to je kod nas tako nažalost tako ni Radijator nije kao nekad smanjen izvoz zbog lošeg kvaliteta kotlova svaki treći se reklamira i šti bi rekao ŠOJIĆ ne cveta cveće ni i naše preduzeće