Sa suzama u očima i iskrenom tugom, u kabinetu istorije Osnovne škole „Dimitrije Tucović“ u Kraljevu, od profesora istorije Milana Petrovića, poslednji put oprostili su se porodica, prijatelji, kolege, učenici i mnogi koji su ga voleli i poštovali.
Milan Petrović preminuo je u 58. godini. Bio je profesor istorije, istraživač, hroničar, televizijski autor i jedan od osnivača Društva istoričara Raškog okruga. Generacije učenika pamtiće ga kao nastavnika zbog koga se istorija nije učila samo iz udžbenika, već razumela, preispitivala i volela.
Na komemoraciji održanoj u školi u kojoj je radio govorile su njegove kolege i učenici. Reči utehe za porodicu, rekli su oni koji su ga poznavali, teško je naći, ali je ostalo sećanje na čoveka koji je voleo život i sa kojim su razgovori uvek bili puni topline, mudrosti i posebne energije.
Od Milana Petrovića oprostila se i učiteljica Sonja Gvozdenović.
„Danas ću izbeći patetiku, jer znam da je ni on nije voleo. Ali, dobro znam šta jeste bio – nadasve sceničan, poseban, svoj. Voleo je kamere, a bogami i one njega. Bio je čovek britke reči i britkog uma, umeo je da zagolica pažnju svojim opaskama, onako usput, žureći da se popne u svoju učionicu i đacima održi čas istorije“, rekla je Sonja Gvozdenović.
Kako je istakla, njegovi učenici su ga beskrajno voleli, jer je istoriju umeo da približi na način koji se pamti.
„Recitovao je kao pesnik, govorio stihove kao najbolji glumac na sceni. Istoriju su njegovi đaci znali i rado je izučavali. Davao im je slobodu govora i misli, pravo na mišljenje i polemiku“, kazala je ona.

Podsećajući na trenutak kada ga je upoznala, rekla je da se pojavio „doteran, u bež dugom mantilu, rolci i pantalonama na faltice“, i da je već tada prostor ispunio neobičnom energijom.
„Milane, hvala ti za svaku popijenu kafu u tišini moje biblioteke i za sva ona ćutanja koja smo razumeli samo ti i ja“, poručila je Sonja Gvozdenović.
Milan Petrović je dugo godina radio i na Televiziji Melos i na Kraljevačkoj televiziji, kao autor emisija posvećenih istoriji. Posebno će ostati upamćen po emisiji „Osma vrata“, kroz koju je otvarao prostor za razgovor o prošlosti, pamćenju i ljudima koji su obeležili naše vreme i istoriju ovog kraja.
Koliko su ga učenici voleli i cenili, pokazalo je i prisustvo velikog broja njegovih đaka na komemoraciji. Pamte ga kao nastavnika koji nije odustajao ni od jednog učenika. Kažu da Milan Petrović đacima nikada nije davao jedinice, jer je smatrao da svako dete može i mora da zna bar za dvojku.
Dimitrije Vučetić, jedan od njegovih učenika, rekao je da je profesor Milan bio divan nastavnik, poučan i uvek spreman da pomogne.
„On je bio jedan od razloga zbog kojih sam zavoleo istoriju. Naučio nas je i mnogim životnim lekcijama, govorio nam je da kroz istoriju treba da gledamo i u budućnost i da iz nje učimo“, rekao je Dimitrije.
Nikola Racić pamtiće ga, kako kaže, kao velikog čoveka, dobrog nastavnika i profesora koji je svoj predmet predavao drugačije i zanimljivije.
„Voleo je istoriju i svoj posao. Hteo je da svi učenici zavole istoriju i da je uče sa radošću. Uvek je bio iskren, pričao je onako kako jeste i jednostavno niste mogli da ne volite takvog čoveka“, rekao je Nikola.
Milan Petrović rođen je 1969. godine u Zavidovićima, u Bosni i Hercegovini. Zvanje profesora istorije stekao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Iza sebe je ostavio suprugu Jasnu i kćerku Vanju.

Sahranjen je 2. jula na Novom kraljevačkom groblju, a ostaće upamćen, pre svega, kao čovek koji istoriju nije predavao slažući na časovima nizove godina i događaja, već kao priču o ljudima, izborima, zabludama i hrabrosti. Zato su ga đaci slušali pažljivo, voleli i zato će ga, osim onih koji su imali sreću da ga poznaju ili od njega učili, i Kraljevo – dugo pamtiti.
Neka mu je večna slava i hvala.
M. M. D.

