Godinama ovo zdanje privlači pažnju prolaznika, a sve su ređi oni koji pamte kako su nekada iz nje odjekivali zvuci klavira, možda i kao sećanje na jedno lepše vreme i porodicu koja je i u Kraljevu, i u Srbiji ostavila dubok trag u svom vremenu
Život je kao klavir. Bele dirke su za srećne trenutke, a crne za tužne, ali – potrebne su sve dirke zajedno kako bi muzika bila potpuna. Iz kuće Novakovića u kraljevačkoj Ulici Cara Dušana 37 – nekada su odjekivali zvuci klavira, moćni kao život u punoj snazi i nežni – kao ružičnjak koji s proleća ukrasi staru ogradu. Zvuka klavira odavno nema, ali ovo zdanje ne prestaje da privlači poglede građana Kraljeva i turista, iako je malo onih koji znaju skoro vek dugu istoriju ove kuće i porodice.
Kuća Novakovića, podignuta je 1928. godine. Marija Đorović, koja je u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Kraljevo – konzervator istraživač (istoričar) savetnik, ističe da je kuća izgrađena na placu porodice Novaković, na kojem su ranije bila dva starija stambena objekta:
– Jedan od njih je srušen i na njemu je podignuto zdanje koje danas zovemo „kuća Novakovića“, a druga je javnosti poznata kao Adžića kuća (po poslednjoj vlasnici, a i o ovoj kući portal Krug će uskoro objaviti priču) koja je ostala kao jedan od najstarijih tragova kraljevačkih stambenih objekata iz XIX veka. Porodica Novaković poreklom je iz čačanskog sela Bresnice, a njen najpoznatiji član bio je Jovan Novaković.
Pogledajte VIDEO reportažu:
Jovan Novaković bio je poznati karanovački zemljoposednik, trgovac, a u dva navrata i predsednik tadašnje karanovačke opštine (od 1856 – 1858 i 1860. godine). Bio je i jedan od inicijatora za osnivanje i jedan od osnivača Poljoprivredne škole u Kraljevu, ali i Akcionarskog kraljevačkog društva (prve kraljevačke banke) i jedan od društveno izuzetno aktivnih ljudi tadašnjeg Karanovca, a kasnije i Kraljeva.
Jovan je imao tri sina: Ljubomira, Milana i Božidara koji su, ne samo u Kraljevu, već i u tadašnjoj Srbiji bili izuzetno napredni i veoma bitni učesnici intelektualnog, političkog i vojnog života.

– Božidar je bio agronom, završio je Poljoprivredni fakultet u Pragu i jedini se posle studija vratio u Kraljevo. Milan je bio kapetan srpske vojske i najpoznatija ličnost pokreta protiv zaverenika koji su 1903. izvršili Majski prevrat, poznatog kao „kontraći“, a 1907. godine ubijen je u zatvoru. Treći sin – Ljubomir, bio je prva generacija đaka koji su završili Poljoprivrednu školu u Kraljevu i kratak period njen v.d. upravitelj i jedan od poslednjih ministara narodne privrede u Vladi Dimitrija Cincar Markovića u dva navrata. Živeo je u Smederevskoj Palanci gde je imao veliko ogledno imanje.

KUĆA NOVAKOVIĆA GRAĐENA JE PO UGLEDU NA BANJSKE VILE
Božidar Novaković i njegova supruga Jelisaveta – Cana, podseća naša sagovornica, imali su sedmoro dece, od kojih je šestoro ostalo u životu.
– Ovu kuću je sa sinovima podigla Cana. Prolazile su godine, a porodica se polako smanjivala: sinovi su odlazili na školovanje, započinjali samostalne poslove u drugim gradovima i državama, kćerke su se udavale i odlazile iz roditeljske kuće. U kući je živelo sve manje Novakovića, a poslednji je u njoj sa porodicom živeo Slobodan Novaković. Nažalost, kuća je teško oštećena u zemljotresu u novembru 2010. godine, pa su i poslednji stanari morali da je napuste i u njoj više niko ne živi.

Kuća Novakovića reprezentativni je primer gradske arhitekture i značajno obeležje starog Kraljeva. Istorijski značaj ima kao stecište kulturnih, političkih i umetničkih krugova koji su unapredili život Kraljeva između dva svetska rata. Građena je po ugledu na vile koje su u Vrnjačkoj Banji tog doba gradili bogati ljudi. Projekat je izradio zet porodice Novaković – inženjer iz Čačka Milorad Nedić ili neko od inženjera iz njegovog biroa. Radovi su izvođeni pod nadzorom kuma porodice Novakovića Đorđa Petrovića iz Vrnjačke Banje. Objekat je jasno izdeljen na tri celine po nameni prostorija, obradi fasada i visinama.

– Najreprezentativniji – rezidencijalni deo se sastoji iz salona koji gledaju na ulicu i soba. Drugi deo je ekonomski i nalazi se u dvorišnog delu. Tu su: kuhinja, trpezarija i perionica, ispod kojih su, celom površinom podrumske prostorije. Treću celinu čini veliki stepenišni prostor sa ulazom. Glavni ulaz u zdanje je iz dvorišta sa jugoistočne strane, sa jednokrakim kamenim stepeništem i ogradom od kovanog gvožđa. U podrumu je kuća imala vešeraj, ledaru, deo za sušenje mesa. Unutrašnjost kuće je veoma efikasno iskorišćena, a kuća je bila opremljena kompletnom neophodnom infrastrukturom – saznajemo od Marije Đorović.
Interesantno je da su potomci Jovana Novakovića ovo velelepno zdanje podigli od novca dobijenog od prodaje zemljišta za izgradnju Fabrike aviona i Železničke radionice (Fabrike vagona).

U KUĆI JE TOKOM II SVETSKOG RATA BILA NEMAČKA PRIJEMNA BOLNICA
– Sadašnji vlasnici kuće su potomci Božidara i Slobodana Novakovića. Oni su nam, tokom razgovora, kada smo radili utvrđivanje ove kuće za nepokretno kulturno dobro, rekli detalje koji su ranije bili poznati samo njihovoj porodici. Jedan od njih je da su Novakovići bili veliki dobrotvori manastira Žiče, poznavali su vladiku Nikolaja Velimirovića koji je dolazio u njihovu kuću i bio veliki prijatelj porodice. Novakovići su bili kumovi i prijatelji i sa mnogim poznatim kraljevačkom trgovačkim porodicama. Za vreme Drugog svetskog rata u kući se nalazila nemačka prijemna bolnica, a u delu kuće, naravno, kao i u svim reprezentativnim zdanjima, tokom rata živeli su nemački oficiri. Krov kuće bio je oštećen tokom savezničkog bombardovanja 1944. U jednoj od soba, prema kazivanju vlasnika, sniman je film „Crvena zemlja“ 1975. godine – priča Marija.

Porodica Novaković je, nakon Drugog svetskog rata, kako veruje naša sagovornica, zbog brojnosti članova uspela da izbegne konfiskaciju. Prosto, nije bilo „viška“ stambenog prostora.
– Ipak, nakon Drugog svetskog rata, kao i mnoge imućne porodice starog Kraljeva, porodica Novaković je izuzetno brzo počela ekonomski da slabi, pa više nisu bili u mogućnosti da održavaju ovaj objekat. Lepu fasadu, plitko reljefnu dekorativnu plastiku izvedenu u malteru, natprozornike i balkone, počeo je da prekriva bršljen i nagriza zub vremena.

Novakovići su bili poznati i po tome što su, osim u poslovne poduhvate i ekonomski prosperitet, puno ulagali i u obrazovanje članova svoje porodice. Gotovo svi su završili fakultete, a bili su i muzički obrazovani.
– Sve dok zemljotres nije toliko oštetio kuću i Komisija je označila nebezbednom za stanovanje, u njoj je sa porodicom živeo Slobodan Novaković koji je bio korepetitor i predavao uporedni klavir u kraljevačkoj Muzičkoj školi. Klavir čiju su muziku prolaznici mogli da čuju datira još iz vremena kada je kuća sagrađena. Baš na tom klaviru u kući Novakovića sviralo se u salonima za prijatelje kojih je uvek bilo puno, jer je porodica Novaković bila tradicionalna, društveno angažovana. Imali su dosta kumova, prijatelja, kolega sa školovanja, poslovnih veza, pa je salon Novakovića bio stecište tadašnje građanske elite, ne samo grada Kraljeva, već i Srbije – podseća Marija Đorović.

Kažu da ništa na svetu ne može biti bolje od povratka tamo gde vas vole i očekuju, gde je toplo i upaljeno je svetlo. Zato samo zamislite koliko je ova prelepa, stara kuća dugo bila dom nekim ljudima i koliko bi, da je ljudsko biće, mogla da bude radosna kada bi, sa statusom spomenika kulture, a to jeste od 28. novembra 2015. godine – opet mogla da zablista kao u svojim najlepšim godinama, iako će 2028. godine biti stara tačno – ceo jedan vek.
M. M. Dabić

Divni tekstovi o kućama Kraljeva! Molim Vas nastavite, Kraljevo ima puno kuća i zgrada koje vredi opisati.