Kad u istoj sali sviraju Miša Mijatović, Vlada Panović, Aleksandar Sofronijević i Nikola Peković, možete li da zamislite tu eksploziju tonova i očaranost publike?
Trećeg dana Festivala „Zlatne harmonike Kraljeva” u Svečanoj sali Gradske uprave organizovan je program „Harmonika u Srbiji i svetu”. Pored Miše Mijatovića, Vlade Panovića, Aleksandra Sofronijevića i Nikole Pekovića, u programu su učestvovali i instrumentalista na harmonici Miloš Rosić, članovi Srpskog kulturnog centra „Stefan Nemanja“ i tango plesači Bojana Jovanović i Damjan Stančić.
Harmonika je najpopularniji i najrasprostranjeniji muzički instrument, u svetu i kod nas. Poznavaoci istorijata ovog instrumenta pretečom harmonike smatraju kineski šen. Šen je u Evropu stigao u drugoj polovini XVIII veka i tada počinje razvoj čitave grupe instrumenata sa slobodnim jezičkom. Tako je bilo na dalekom istoku i Evropi.

A kada je i kako harmonika stigla u Srbiju?
Verovali ili ne, ali prve harmonike stigle su u Srbiju zajedno sa lekovima koje je donosio Spira Stamenković, apotekar iz Vojvodine. Pored Vojvodine, harmonike su stigle i u ostale delove Srbije i to zahvaljujući još jednom trgovcu i patrioti. Bogat, muzikalan, voleo je da peva i svira, Dimitrije Mita Pašona doneo je harmonike iz Beča. I one su se nekako odmah „primile“. Daroviti pojedinci prihvatili su ovaj instrument i ubrzo je Srbijom odzvanjala narodna pesma i raskošan zvuk harmonika.

Kolo, tradicionalna igra koja se nalazi na reprezenttivnoj Uneskovoj listi nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva, čini deo svakodnevne muzičke prakse srpskog naroda.
Tradicionalnu muziku i „igračka kola” izveli su Miša Mijatović i Miloš Rosić.

Točak istorije se ne može zaustaviti, pa tako ni novi trendovi u narodnoj muzici. Šezdesetih godina prošlog veka, u početku nekako „stidljivo“, počela je da se rađa nova narodna pesma. Bliska tradicionalnoj lirici i melodici, ova pesma brzo je našla svoj put do brojnih ljubitelja, ali i solista na harmonici, koji su nove pesme prihvatali i na taj način bogatili svoj repertoar. Nisu retki harmonikaši koji su i sami bili stvaraoci novih trendova. Neki od njih su Miodrag Todorović Krnjevac, Radojka Živković, Novica Negovanović, Tozovac i naše „zlatne harmonike“ Miša Mijatović, Vlada Panović i Aleksandar Sofronijević.
Harmonika, sa svojim izvođačkim mogućnostima, bila je veoma pogodan instrument za izvođenje komponovane muzike u narodnom duhu. Splet odabranih komponovanih pesama izveo je Aleksandar Sofronijević.

Razvoj i popularnost harmonike širom sveta pokrenulo je interesovanje najpoznatijih kompozitora klasične muzike, koji su tridesetih godina prošlog veka počeli da pišu muzičke komade za ovaj instrument. Oni otkrivaju sasvim specifične izražajne mogućnosti harmonike i stvaraju solistička, kamerna i orkestarska dela u kojima harmonika ima zapaženu ulogu. Kod mnogih savremenih kompozitora harmonika počinje da se tretira kao izrazito avangardni instrument što, ni na koji način, ne iskučuje mogućnost izvođenja dela kompozitora baroka, preko pretklasike, klasike do perioda romantizma.
U ovom delu programa publici se predstavio Nikola Peković izvodeći kompoziciju Anatolija Kusjakova.

Internacionalni repertoar bio je poveren Vladi Panoviću.
U Rusiji harmonika ima status nacionalnog instrumenta, a publika je imala priliku da čuje mali deo ruskog popularnog repertoara.
Tango, ples pun čvrstine i energičnosti, jakih emocija, suprotnosti muškarca i žene, života i smrti, razvio se na teritoriji Argentine i Urugvaja i kao takav nalazi se na Uneskovoj listi kulturnog nematerijalnog nasleđa. Danas, tango prate solistički instrumenti, kamerni sastavi, ali i veliki orkestri.

Vlada Panović je odsvirao i dva argentinska tanga, a ceo utisak je upotpunio plesački par.

Muzičko druženje i priču o harmonici u Srbiji i svetu pripremila je etnomuzikolog Mirjana Drobac, koja kaže da je misija Festivala „Zlatne harmonike Kraljeva” očuvanje i promocija narodne muzike, a osnovni kriterijum kojim se vodi je kvalitet.
Tekst i foto: KC „Ribnica“ Kraljevo