GRADI STRUGARU, IAKO IMA 93 GODINE

18. april 2017.

Ivana Miloševića iz sela Dubočice kod Kraljeva, koji u poznoj starosti radi kao da godine ne oseća, nije slomio požar u kojem je ostao bez svoje strugare, već je odmah počeo da gradi novu i poručuje da će u penziju tek – na drugom svetu

Pola veka Ivan Milošević iz sela Dubočice, udaljenog četrdesetak kilometara od Kraljeva prema Raški, posedovao je svoju strugaru. Testere je najpre pokretala snaga vode, zatim motor na tečno gorivo poznat pod nazivom „aran”, a poslednjih godina struja…

Međutim, desilo se da pre mesec dana sve nestane u plamenu. I pomirio se Ivan sa nesrećnim slučajem pa je na zgarištu otvorio gradilište nove strugare.

Tako je u proteklih desetak dana podigao konstrukciju za novu halu, naručio nove mašine… Na tom gradilištu ponajviše radi sam i žuri, jer tvrdi da ima puno naručenog posla, a bez strugare proizvodnja stoji. Ne m­ri što mu je devedeset treća i što ga, kako nam se požalio, malo u kolenu od reume probada.

Još kao dečak, u petnaestoj godini, kradući zanat od drugih, postao sam stolar. Prvo sam jednom komšiji napravio vrata i prozore za novu kuću, a posle sam radio stolariju mnogima, ponajviše u studeničkim selima. Onda sam pravio i nameštaj: devojačke ormane, kredence, stolove, stolice… – počinje priču Ivan Milošević, žureći da pre sutona traktorom doveze još nekoliko stabala za krov nove hale.

Inače, traktor, koji je kupio još davne 1983. godine i tom mašinom zamenio volovsku zapregu, vozi godinama. On je, zapravo, stolar zaokruženog procesa proizvodnje. Najpre, u svom zabranu stabla obara motornom testerom, onda trupce traktorom izvlači pa ih reže na strugari i dalje obrađuje.

Radeći traktorom u šumi i vozeći ga gore po vrletima Troglava, imao sam i raznih nezgoda. Eto, pet puta sam ostavljao volan i iz traktora iskakao puštajući da se on surva, a ja prolazio bez ogrebotine. Ali, korisna je ta mašina, naročito za veću proizvodnju poput izrade držalja za čekiće, lopate, sekire… koje sam ja radio za niz najvećih fabrika u Srbiji. Sarađivao sam tako sa „Gošom“, niškom Mašinskom industrijom, fabrikom „Heroj Srba“, fabrikom cinka i olova u Kosovskoj Mitrovici. Ovde u Kraljevu pravio sam drvene nasade za alat u Fabrici vagona, „Magnohromu“, u svim komunalnim preduzećima. Pošto na strugari izrežem trupac, mogao sam i stotinu držalja za sat vremena da na mašini obradim. Izrađivao sam i na hiljade čepova za rolne papira u štamparskim preduzećima pa sam često radio i po celu noć. Sada, nažalost, nema ni tih fabrika, ni preduzeća, pa držalje pravim samo za pijace i trgovinske radnje –  objašnjava nam Ivan.

I pre oko mesec dana, jedne noći i njegova fabrika je nestala. Posle rada na strugari, pred suton otišao je kući. Tokom večeri samo je primetio da je nestalo struje, ali je to smatrao uobičajenim ekscesom. No, kad je ujutro ustao i krenuo ka strugari izdaleka je zapazio zgarište. Vatru tokom noći nisu uočile ni udaljene komšije.

Ne znam da li je plamen krenuo od električne instalacije ili ostatka vatre u peći. Uglavnom, sve mi je izgorelo: hala od 200 kvadrata, brenta, dva cirkulara, četiri elektromotora, dve motorne testere, četiri mašine za obradu držalja… I šta mogu osim da zaboravim na tu nevolju i sagradim drugu strugaru, pa su mi u tome već pomogli ljudi iz „Srbija­šuma“, komšija, koji je kolega strugar… Naručio sam novu brentu, a gledaću da nekako kupim i druge mašine. Moram da nastavim posao, da pomognem unuke, jer jedan moj sin se dobro snašao. Dobar je stolar, a drugi, mašinski inženjer, ostao je bez posla kao i njegova supruga, a imaju decu studente. Znate, lakše sam ja izdržavao svoju decu na školovanju, nego oni sada njihovu. Ne ulazim u to kako su nestale fabrike, ali vidim da su sada tamo gde su bile radionice uglavnom kladionice. Nije to dobro – smatra Ivan Milošević.

Na naše pitanje kada plani­a da ide u penziju on dodaje:

Pa, ja sam odrastao u vreme kada se parolama i pesmama slavio rad, samo rad, živeo nam rad… A u penziju ću kad odem gore, odmaraću se na onom drugom svetu – kaže uz šalu na kraju razgovora sa nama, sedajući hitro za volan traktora devedesettrogodišnji Ivan Milošević iz sela Dubočice kod Kraljeva.

tekst i foto: Miroljub Dugalić

izvor: “Politika online” (http://www.politika.rs/sr/clanak/378619/Drustvo/Gradi-strugaru-u-93)