16. maj 2017.
Osmogodišnja ženka nemačkog ovčara je ekološka edukatorka, ima zavidno znanje iz poznavanja saobraćajnih propisa, obožava decu i verovatno je jedini pas na svetu koji je član biblioteke
Vukosava poznaje 50-tak komandi, ima fantastičan rodoslov, pasoš, zdravstveni karton, brojne nagrade sa međunarodnih takmičenja pasa, a i dalje je voljna da uči. Da s pravom nosi titulu ekološke edukatorke omogućio joj je njen vlasnik, Kraljevčanin Miroslav Pavlović Kepa, sa kojim je čest gost kraljevačkih vrtića i ovdašnje biblioteke u kojoj su organizovani programi upravo Vukosavi posvećeni. Poznaju je mnoge generacije kraljevačkih mališana i zauvek pamte te priče o važnosti očuvanja prirode, dok Vukosava sa korpom pravi društvo svom gazdi, pokazuje komande koje zna, pozira.
Ume Vukosava da pruži šapu koju joj tražite, da šeta gredom, da se na “beng-beng” pravi da je mrtva, zna kada i kako da pređe ulicu, Mi smo je i upoznali u ulozi ekološkog edukatora, kada je korpe sa smećem, koje su prikupili kraljevački osnovci i srednjoškolci, strogo ozbiljnog izraza čuvala na obali Ibra.
Dostojanstveno i mirno, onako kako je shvatila važnost poverenog joj posla.
– Vukosava je dobrica, decu obožava, sa njima se nekako sjedinila, a kroz Ekološku kuću pored Ibra (Eko pokreta “Ibar”)prošle su generacije kraljevačkih mališana i budućih ekologa – hvali Vukosavu njen vlasnik Kepo.
Vukosava je zanimljiva i po tome što je, verovatno, jedini pas na svetu koji je član neke biblioteke, a Vukosava je članica Narodne biblioteke “Stefan Prvovenčani” u Kraljevu, Zahvaljujući sadašnjem direktoru te ustanove o njoj je snimljen čak i film.
Vukosavu smo upoznali u neposrednoj blizini Ekološke kuće na Ibru, čiji je ona, nekako, zaštitni znak.
SPOMENIK PSU DADU
Tik uz Ekološku kuću, na delu gde počinje padina koja se penje ka parku pored restorana “Bašta Ibar” nalazi se i malo poznat spomenik psu Dadu, koji je mnogo voleo baš taj prostor na kojem se Ekološka kuća nalazi. Zapravo, možda bi bolje bilo reći da se baš zbog toga Eko kuća tu i nalazi. Jer, baš na tom mestu nekada se nalazila mini električna centrala. Drvena građa iz «nadIbra» transportovana je u prošlom i pretprošlom veku splavovima niz Ibar baš do ovog mesta, gde su splavari pravili odmor, a onda nastavljali dalje – prema Kruševcu.
Možda nikada niste obratili pažnju, ali odmah posle stepenica, kad se iz grada silazi prema splavovima, u neposrednoj blizini Eko kuće nalazi se spomenik podignut, kako u natpisu stoji u spomen (baš tih) “ibarskih splavara i prijateljstva sa klincima iz Jevremove i Karađorđeve ulice”. Na nekoliko koraka od tog spomenika, nalazi se ploča-spomenik psu Dadu koji je požeiveo 11 godina (od 1986. do 1997. godine i bio verni drug jednog kraljevačkog mesara.
– Eko kuća zato je izgrađane baš na ovom 2002. godine, za dan i po, na tačno 343 loraka do popularne «Mirine česme». Izgradili smo ovu kuću uz donaciju organizacije ECHO, a izvršni partner bio je ACTED, tadašnja francuska humanitarna organizacija – priseća se Pavlović.
Brojne su ideje koje u ovom ekološkom pokretu imaju, da se pored Ibra napravi arboretum (zbir drveća sa raznih strana sveta), da se na svakih 15-tak metara zasadi drvo, ali ponekad uspešnost tih priča zavisi i od promene naravi svih onih koji još nisu shvatili da smo ovu našu planetu samo pozajmili od potomaka.
M. M. Dabić
.
. Prica je neverovatna. Svaka cast za Vukosavu