20. maj 2017.
Osnovna škola u Vitanovcu, koja od pre četiri godine nosi ime srpske heroine i jedina je škola u Srbiji sa imenom Milunke Savić, proslavila je svoj dan programom dostojnim imena žene sa najviše odlikovanja u istoriji ratovanja
Milunka Savić bila je najodlikovanija žena na svetu, u borbama je ranjavana devet puta, zbog neizmerne hrabrosti Francuzi su je prozvali „srpska Jovanka Orleanka“. Bila je nosilac zlatne Karađorđeve zvezde sa mačevima, zlatne medalje za hrabrost „Miloš Obilić“, nosliac spomenica na Prvi svetski rat i Albanske spomenice. U ratu se borila noseći ime svog bolešljivog brata Miluna, umesto kojeg je otišla u vojsku, a da je žena otkriveno je tek kada je prvi put ranjena. Bila je okretna, brza, beskrajno hrabra, uživala neizmerno poštovanje sojih saboraca. U želji da sačuvaju uspomenu
Osnovna škola u Vitanovcu (od osnivanja 1960. godine zvala se (25. maj) promenila je 2013. godine ime u „Milunka Savić“.
– Promenili smo ime, jer smo želeli da tim gestom pokažemo koliko nije lepo što zaboravljamo i izdajemo najbolje među nama, pa smo danas jedina škola u Srbiji koja naziv po ovoj heroini Velikog rata – kaže Slavica Stanković, direktorka škole u Vitanovcu.
– Pre dve godine smo za Dan škole gledali monodramu „Milunka Savić“ u izvođenju Vesne Stanković, glumice JDP-a, a ove godine za dan naše škole, u multimedijalnom centru Kvart gledali smo dramu „Lujza Mišić“, u izvođenju prvakinje Narodnog pozorišta iz Beograda Sonje Jaukovic i Vesne Stanković – kaže direktorka škole.
Lujza Mišić bila je žena vojvode Živojina Mišića, sa kojim je imala šestoro dece. Tokom Prvog svetskog rata sa srpskom vojskom je prešla Albaniju, a zatim sa izbeglicama otišla u Francusku. Iz Francuske se već 1917. godine vratila u štab vojvode Mišića, gde je ostala do oslobođenja zemlje. Revoltirana zbog toga što su joj Nemci streljali sina i spalili kuću, 1943. godine prešla je iz reformatorske u pravoslavnu veru i promenila ime u Magdalena.
Osnovna škola u Vitanovcu sada ima 280 učenika, ali sa setom i dalje svi pominje sedamdeset godine prošlog veka, kada je imala oko 750 đaka.
. Драго ми је да читам овако нешто, овде додајем препис са моје потраге на ФБ фамилије др. Данила Костић: ХВАЛА СВИМА КОЈИ ПОМАЖУ У МОЈОЈ ПОТРАЗИ, АЛИ МНОГИ ЖИТЕЉИ СРБИЈЕ СУ СА СЛИЧНИМ ПРОБЛЕМИМА И ТРЕБАЈУ СВУ МОГУЋУ ПОМОЋ ДА РАСВЕТЛЕ ТУЖНЕ И НЕСРЕТНЕ ДОГАЂАЈЕ НАД НАШИМ ПРЕДЦИМА КОЈИ ДАДОШЕ СВЕ ОД СЕБЕ ДА МИ ПОСТОЈИМО.ТО ЈЕ САМО ЧОВЕЧАНСКИ – ЗЕМЉА, НАШИ ПРЕДЦИ И НАПАЋЕН НАРОД СРБИЛЈЕ ТО ЗАСЛУЖУЈУ! ПОМОЗИТЕ И ТРАЖИТЕ ОДГОВОРЕ И УВЕЛИЧАЈТЕ СЕБЕ! МИХАЈЛО КОСТИЋ