29. jun 2017.
Naš Kraljevčanin slavi večeras, posle briljantne pobede nakon glasanja žirija „Zvezda Granda“, jer je pokazao da kao mlad i talentovan mladić ima šansu da ostvari svoje snove, a da ostane veran sebi, ne podilazeći publici
Nakon devet meseci žestoke borbe, 13 najboljih kandidata večeras se borilo za pobedu u najpopularnijem muzičkom takmičenju u regionu – “Zvezde Granda”. Aleksa Perović dobio je fantastične ocene žirija, čiji su ga članovi proglasili za veliku zvezdu, šarmantnog šmekera i budućeg Zdravka Čolića, ali ga i savetovali da pametno iskoristi vreme koje je pred njim.
Nastupe takmičara ocenjivao je stručni žiri koji čine Jelena Karleuša, Aca Lukas, Ana Bekuta, Viki Miljković, Dragan Stojković Bosanac i Marija Šerifović, zajedno sa još 39 kolega koji su bili tajanstvene ličnosti, kao i publika kraj malih ekrana.
Ove godine biće izabrana su dva pobednika. Drugog je izabrala publika, pa su i Aleksa Perović, i Riste Risteski iz Makedonije, sa najviše glasova publike, dobili po automobil, pobedničke statue i po dve pesme za početak njihove muzičke karijere. Po dve pesme dobilo je još četvoro najbolje rangiranih kada su spojeni glasovi publike sa glasovima stručnog žirija.
„Nadam se da ću upravo ja biti jedan od onih koji će „pop“ muziku vratiti na puteve stare slave. Dolazi mojih „pet minuta“, rekao je Aleksa Perović, predstavljajući sebe nedavno u medijima. I večeras je Aleksa bio dosledan sebi, pa je otpevao pesme „Lipa moja“ Olivera Dragojevića i „Ludak kao ja“ Željka Joksimovića. Članovi žirija više puta su ga večeras okarakterisali kao najboljeg pevača, što se konačno i ostvarilo! Čestitamo Aleksi i donosimo njegovu priču. U njoj, Aleksa predstavlja kako je počeo da se bavi muzikom, koje su njegove nade i poverava nam da svojom pričom želi da inspiriše nekog novog mladog muzičara da krene ,,putem kojim se ređe ide”, ostane dosledan sebi i uspe!
Moje ime je Aleksa Perović. Rodom sam iz jednog malog naselja kod Kraljeva po imenu Kovanluk. Trenutno mi je 21 godina, iako će se taj broj uskoro povećati za jedan.
Kada se malo osvrnem i pogledam šta je sve stalo u te godine mogu reći da sam veoma zadovoljan svojim razvojnim putem. Kao i u svakoj priči, bilo je tu uspona i padova, lepih i manje lepih trenutaka, suza i smeha, straha i gordosti. Upravo sve to napravilo je od mene ono što sam sada, upravo sada dok vam se obraćam i upoznajem sa sobom. Upravo mi to daje motivaciju da nastavim dalje baš ovim putem. Nadam se da ću svojom pričom uspeti da dam motivaciju nekom novom „Aleksi Peroviću“ ili pak probuditi nekog istog koji je zaspao.
Kao mali bio sam veoma talentovan za košarku, najbolji u generaciji. Ali. kao što već znate, sudbina uvek napravi da sve bude baš onako kako treba pa čak i onda kada ne vidite puno logike u tim njenim odlukama. Upravo zato poziv za reprezentaciju Srbije nije imao srećan kraj, makar ne za mene. Finansijska situacija moje prodice u tom trenutku nije baš bila na zavidnom nivou, pa sam tako ostao tamo gde mi je, ispostaviće se, i bilo mesto. Nakon toga, kao što već rekoh, sudbina se potrudila da me još malo udalji od sporta povredom kolena. Kao nagradu za odličan uspeh u školi u svojoj 14-oj godini na poklon dobijam dugo očekivanu i unapred zatraženu gitaru. Roditelji, hvala vam!
Onda sledi manje lep deo iz ugla mojih živaca tada-učenje sviranja tog instrumenta. Bez interneta, profesora, bez dodatnih knjiga, ali sa puno volje i upornosti. I bilo je sasvim dovoljno. Žuljevi na jagodicama prstiju bili su jedini vidljivi dokaz mog tadašnjeg truda. Upravo ta gitara bila je krivac što sam spoznao svoj potpuni talenat. Nedugo zatim odlučio sam da testiram svoj talenat u jednom talent show programu po imenu „Xfactor“. Trema, želja za uspehom i osećaj da baš tu pripadam. Kratak opis mojih osećanja tokom celokupnog takmičenja bio bi upravo to. Korak po korak stigao sam do finala odnosno do „TOP12“.
Ogroman uspeh za jednog malog dečaka iz provincije, koji je samo par godina unazad sanjario o svemu tome. Sada je sve to bilo opipljivo. Masa ljudi želi da se slika sa mnom, moj autogram ili pak samo da me dodirne. Neka zvuči egocentrično, ali zaista divan osećaj. Divno je kad shvatite da je sve nekako vredelo i da je sve trebalo da bude upravo tako! Stara ali uvek korisna poslovica kaže „Ko zna zašto je to dobro“! Upravo nju mogu iskoristiti i sada jer nakon saznanja da su nam ugovori bili nevažeći i da sve ono što je moglo postati jedna velika bajka sa srećnim krajem više to deifinitivno nije, otvorila su se nova vrata.
Sada sam definitivno siguran da sa ulaskom u produkciju „Grand“ i otvaranjem nijhove firme „PopMusic“ moja karijera može konačno dobiti ono o čemu sam oduvek sanjao. Svestan sam da je potrebno da prođe još dosta vremena kako bih u potpunosti ostvario svoj san, ali definitivno znam da ga ostvarujem! Postoji još jedna stvar koju ne gubim iz vida, a to je vrsta muzike koja danas, na moju veliku žalost, vlada ovim prostorima. Ne gubim je iz vida ne zato što je se bojim već zato što mislim da ništa od postavljenih trendova nije večno.
Nadam se da ću upravo ja biti jedan od onih koji će „pop“ muziku vratiti na puteve stare slave.
Dolazi mojih „pet minuta“!
)Ovo Aleksino pismo publici prvobitno je objavljeno na http://mogujatosama.rs/kako-ostati-dosledan-sebi-i-uspeti-u-svetu-muzike-u-srbiji-aleksa-perovic-nasa-inspiracija-12184)
. svaka cast maleni ..budi ponosan na svoje svoj grad i puno uspehaaaaaaaa
. Bravo, Aleksa! Bio si odličan!