18, jun 2016.
U gradu sunca i platana, rekreativci „Kraljevačke riznice“ gostuju na poziv GKUD „Alat Swisslion“, koje slavi 60 godina postojanja
U gradu magične lepote, koji ima 260 sunčanih dana godišnje i 16 visokih platana zasađenih još 1890. godine, po kojima je prepoznatljiv širom sveta, od četvrtka borave veterani „Kraljevačke riznice“. U Trebinju, koje je bilo rodno mesto srpskog pesnika i diplomate Jovana Dučića, a sada i mesto na kojem njegovo telo, po sopstvenoj želji, počiva na planini Leutar, najstariji folklorci „Kraljevačke riznice“ borave na poziv Gradskog KUD „Alat Swisslion“ koje manifestacijom „Šezdeset godina u kolu sa vama“, obeležava šest decenija svog postojanja.
Gradić sa oko 40.000 stanovnika (sa širom okolinom), koji je imao burnu istoriju i još od rimskog doba bio raskrsnica važnih trgovačkih puteva, ovih dana je raskrsnica na kojoj su se susreli brojni poštovaoci folklora tradicije iz Srbije, Republike Srpske, sa Kosova i Metohije, Makedonije.
U pitanju su kulturno-umetnička društva sa kojima GKUD „Alat Swislion“ iz Trebinja godinama neguje prijateljske veze, a „Kraljevačka riznica“ jedan je od takvih ansambala.
Nastup veterana „Kraljevačke riznice“ pod trebinjskim platanima oduševio je brojnu publiku, koja je melodije „Igara iz Leskovca“ ispratila ne štedeći dlanove. https://www.youtube.com/watch?v=38rsgLsWPh4 Mediteranska klima, prijatan vetar, raspoloženi domaćini i turisti iz svih krajeva bivše Jugoslavije, folklorci koji se trude da daju sve od sebe, obeležili su svaku od dosadašnjih folklornih večeri.
Trebinje zovu još i „varoš starog srpskog carstva“, jer je 1168. godine Stefan Nemanja preuredio tadašnju Travuniju, kako je tada bilo ime ovog gradića, a njegovi naslednici su do kraja dinastije vladali ovim krajem.
Danas je Trebinje, grad platana i sunca, jedan od najlepših u Republici Srpskoj, o kojem po povratku, namernici ispisuju divne priče.
Priče o ljubaznim domaćinima, pristojnim cenama u ugostiteljskim objektima, susretu sa istorijom, reci Trebišnjici neponovljive lepote i jednoj od najvećih ponornica u Evropi, omostu koji je, kao i u Višegradu, sagradio Mehmed paša Sokolović 1574. godine, ali je poznatiji kao Arslanagića most (samo po tome što je u 17. veku mostarinu naplaćivao Arslan aga). Od 1993. godine, to je Perovića most na kojem nastaju najlepše fotografije onih koji u Trebinje s namerom dolaze.
Svaka od priča najlepše se priča u hladu platana u srcu varoši, gde će se, sve do kraja manifestacije, nalaziti i bina sa velikim ekranom, koji dočarava svu raskoš folklornog blaga koji je Trebinje ovih dana načinio prestonicom folklora, a veterane „Kraljevačke riznice“ ponosnim predstavnicima svog grada.
Na putu do Trebinja, rekreativci su svratili do Andrićgrada,
a ceo jedan dan proveli i u razgledanju Dubrovnika.
Nastavak ove priče – tek sledi, jer je na ovom putovanju, zajedno sa „rizničarima“, na poziv direktora ovog ovog KUD-a Igora Gudića i deo redakcije „Kruga“. Zato ćemo priču o ovom putovanju zaoKRU(G)žiti zajedno – u nastavcima.


. Ponosna sam sto sam deo ove sjajne ANTI STRES grupe…….sa divnim ljudima i nasim direktorom IGOROM GUDICEM