piše Tata Duki
U životu, od tvojih izbora zavisi ko si, šta si, šta ćeš da postaneš i ostaneš, a nekada smo svesni da biramo pogrešno ili da to nije najbolje što je trebalo uraditi
Crno – belo, gore – dole, pravo – krivo, muško – žensko… Ponekad su izbori jednostavni i logični, ponekad i nisu, ali moraš da odabereš, iako bi najradije otišao negde, pokrio se preko glave i spavao dok se sve samo ne razbistri i razreši…
Najlakše je kad si mali, kad neko drugi za tebe bira, tvoje je samo da signaliziraš da su ti pelene pune minulog rada… i onda neko drugi obavi sve što treba…uključujući i biranje vrste pelena, zamenu, pranje… a tvoje je samo da spavaš, jedeš, rasteš…i puniš pelene…
Mal(k)o kasnije, stvari počinju da se komplikuju: moraš da odabereš s kim ćeš da se družiš, da li ćeš da deliš igračke, i sa kim…
Ti izbori su ti tog trenutka najvažniji, problem je što to ni izdaleka nije ozbiljno koliko stvari postaju teže i maglovitije…
I onda na scenu stupaju izbori koji će imati ozbiljne posledice na tvoj život…
Da li ćeš da zapališ prvu cigaretu, da li ćes (kada i s kim ) da popiješ prvo pivo, vino, kratež…
Da li ćeš i sa kim i kada da skineš mrak…
Da li ćeš da mazneš flašu piva sa trafike, pa nečiji auto, pa da upadnes nekome u kuću da je operišeš, da li ćeš…
Da li ćeš da izvariš džoint, povučes crtu, malko prodaješ po kraju …
Da li ćeš da završis školu koju si upisao ili ćeš negde na pola da odustaneš i počneš nešto sasvim drugo…
Da li ćeš se zaposliti ili ćeš roditeljima da ležiš na grbači dok te se ne oslobode i legnu u ilovaču…
Da li ćeš stvoriti porodicu i uzgajati decu ili ćeš i u pedesetoj da glumiš decka/devojčicu i juriš klinke/klince…
Izbora ima suviše svakog dana, nekad si u prilici da izabereš ono najbolje, nekad biraš samo manje zlo…
Svaki korak, pokret i potez su stvar izbora, tvoje je samo da izabereš…
U poslovnom svetu, najveće plate imaju oni čiji je posao da donose odluke, da odaberu…
U životu, od tvojih izbora zavisi ko si, šta si, i šta ćeš da postaneš…i ostaneš…
Nekima su izbori laki i jednostavni…
Mi, ostali, moramo svaki put da odaberemo i pametno, i oprezno…i pored svega, nismo sigurni da je to najbolje što je trebalo uraditi…
I kad promislimo, tri puta izmerimo, pa još promislimo i opet izmerimo, desi se da se sam izbor toliko izvrne da sve naše razmisljanje postane potpuno bespredmetno…
Nekad nas vreme, sudbina, šta li, dotera u situaciju da smo svesni da biramo pogrešno, ali se prekrstimo, zamolimo višnjeg za oproštaj i svesno pogrešimo…
A nekad, nažalost, iako odaberemo najbolje moguće, desi se da cela garnitura za koju je glasano i koja pobedi, baš iz inata da ONI ne dobiju vlast i u našem malom gradu, reši da predje kod ONIH… Palanka li beše…
I tako…
Neko bi rekao – čemu biranje i izbori kad se zna ko će da pobedi…
Ja kažem da fudbal NIJE igra u kojoj igraju 22 igrača i na kraju pobede Nemci…
Razmislite dobro, pa sledeći put kada budete u prilici da birate, zastanite malo i razmislite koliko će vas taj izbor koštati sutra, a koliko za pet, petnaest, pedeset godina…
Razmišljajte…izbori se spremaju…