15. septembar 2016.
Kraljevo je obeležilo 15. septembar, kao simbol operacije u kojoj je ključnu ulogu imala srpska vojska i koja se i danas proučava na najvišim vojnim školama
Proboj Solunskog fronta za Srbiju je verovatno najznačajniji istorijski događaj prve polovine 20. veka zbog toga što predstavlja početak kraja prvog velikog sukoba svetskih razmera. U njoj je, prema raspoloživim podacima poginuo 681 Srbin, 182 su nestala, a više od 2.000 je ranjeno.
Ključnu ulogu u tim događajima odigrala je baš srpska vojska, jer je proboj fronta 15. septembra 1918. godine urađen upravo po nacrtu i planu srpske vrhovne komande. Naime, francuski komandant solunskog fronta general Franše d’ Epere je septembra meseca 1918. godine prihvatio predlog srpske vrhovne komande da se izvrši proboj fronta baš na delu na kome je bila raspoređena srpska vojska koja je tada bila svrstana u dve armije.
Prošao je skoro čitav vek, a u Srbiji se još uvek malo ili nedovoljno zna o tim sudbonosnim zbivanjima za srpski narod. Proboj Solunskog fronta bio je prvi veliki sukob svetskih razmera u kojem su uzele učešće sve tadašnje velike sile. Na frontu koji je bio dugačak 450 kilometara, sa jedne strane bile su nemačka i bugarska vojska sa 626.000 vojnika, 1.500 topova i 80 aviona, a sa druge strane bile su trupe engleske, francuske, grčke i srpske vojske sa 628.000 vojnika, 1.800 topova i sa 200 aviona. Uveče, 14. septembra, počela je artiljerijska priprema 1.800 topova svih kalibara i 22 sata je trajala topovska kanonada, bez prestanka!
Drugog dana proboja srpski vojnici takođe pokazuju neverovatni heroizam. Trećeg dana Prva srpska armija pod komandom generala Petra Bojovića uspela je da razbije bugarske trupe. Sva pojačanja, nemačka i bugarska koja su se kretala od Prilepa, nisu mogla da budu ubačena u borbene redove zato što su se srpske i francuske trupe gotovo neverovatnom brzinom “sjurile” prema reci Vardar. Nemačko-bugarski front je jednostavno pukao. Na taj način srpska vojska napravila je početni uspeh koji je doprineo konačnom raspadu kompletnog fronta.
General Franše d’ Epere je naredio Živojinu Mišiću, načelniku srpske vojne komande da zaustavi ofanzivna dejstva, jer se plašio da Prva srpska armija ne bude zarobljena. Živojin Mišić nije prihvatio predlog Franše d’ Eperea, jer je znao, čim je naša vojska prešla granicu Srbije, da će čitav narod raširenih ruku pomagati vojsci u borbi protiv okupatora.
Pohvale srpskoj vojsci nisu stizale samo od saveznika, nego i od neprijatelja. Tadašnji ministar spoljnih poslova Amerike Robert Lesing rekao je: “Kada se bude pisala istorija ovog rata, njegova najsvetlija stranica nosiće naziv Srbija!”
Srbija je iz Prvog svetskog rata izašla bez svojih 1.200.000 vojnika i civila. Slavnim precima danas su polaganjem venaca na Spomenik srpskim vojnicima poginulima u ratovima od 1912. do 1918. godine na Trgu srpskih ratnika odali gradski i čelnici Raškog okruga, predstavnici vojske, policije, žandarmerije, stranaka, boračkih i udruženja građana,
Kola srpskih sestara, prosvetni radnici i učenici i mali broj građana Kraljeva. Parastos slavnim precima služilo je sveštenstvo žičke eparhije.
. Volela bih da znam gde se moze naci spisak Solunskih ratnika sa teritorije opstine Kraljevo, jer je i moj deda bio jedan od njih. Nosilac Albanske spomenice