7. novembar 2016.
Zvanična biografija supruge predsednika Srbije Tomislava Nikolića: da li je oko njenog pisanja neko trebalo više da se potrudi ili se potrudio previše?
„U Šumadiji, srcu Srbije, nalazi se grad Kragujevac. Tamo, u skromnoj, patrijahalnoj porodici Ninković, 26.04.1955. godine rođena je Prva dama Srbije, Dragica Nikolić“, ovako počinje biografija supruge predsednika Srbije na njenom zvamičnom sajtu. I da, piše baš patrijahalnoj, umesto patrijaRhalnoj!
„Detinjstvo i devojačke dane u rodnom gradu obeležili su porodica, prijatelji, škola i upis na Ekonomski fakultet. Još tada, u ranom životnom dobu, Dragica Nikolić je imala viziju životnih ciljeva. Svi oni su počinjali i završavali se u jednoj reči , istovremeno skromnoj i očekivanoj, ženski i majčinski krupnoj i uzvišenoj, reči Porodica”, čitamo dalje, ali – informacije šta se deilo posle upisa na Ekonomski fakultet, nema.
Saznajemo da je prva dama Srbije vrlo mlada upoznala supruga Tomislava, za koga se udala 1975.godine u Trebinju, rodila mu sinove Radomira i Branislavaod kojih danas imaju petoro unučadi.
Dragica je, čitamo od 1975 do 2003. godine radila u kragujevačkoj “Zastavi”, “čime je dala primer drugima koliko je važno da žena bude ostvarena na svim životnim poljima, a prateći rad i delo životnog saputnika 2005. godine se seli u Beograd, gde i danas živi“.
U prestonici Srbije Dragica Nikolić počela je da se bavi humanitarnim radom.
„Skolonost ka filantropiji, suštinskoj potrebi svog bića, pokazivala je tokom celog života, nesebično pomažući savetima, brigom i pažnjom one kojima je pomoć bila potrebna. Time je stekla ne samo ugled i poštovanje već i njoj najdraže priznanje, titulu „Velika supruga i majka“.
Da, ako se pitate zašto skOlonost – zato što baš tako piše u tekstu, koji je valjda, trebalo pažljivo pregledati pre objavljivanja na zvaničnoj stranici prve dame Srbije
Osnovala je supruga predsednika Srbije, saznajemo, i udruženje za obnovu i očuvanje kulturne i umetničke baštine „Zavet“ „koja se bavi očuvanjem srpske kulturne baštine i tradicije“ (iako su i zavet, i udruženje srednjeg, a ne ženskog roda da bi pisalo KOJA, a ne KOJE.
„Rad ovog Udruženja usmeren je ka očuvanju tradicionalnog i umetničkog duha Srbije: manastirima, muzejima i pozorištima. Nakon završene škole za izradu mozaika, talenat i veštinu upotrebila je za restauraciju ikonostasa u manastiru Voljevča, na obroncima planine Rudnik“, piše u zvaničnoj biografiji (manastir se zove VoljAvča, a ne Voljevča).
Nema mesta zluradosti, ali – zar zaista neko ko je upućen nije trebalo da pregleda tekst? Zar zvanični sajt prve dame Srbije to ne zaslužuje?
„Osnivanjem Fondacije „Dragica Nikolić“ još jednom je dala primer dobročinstva i čovekoljublja svim građanima Srbije šireći ideju o neophodnosti međusobne podrške i pomaganja. Želja joj je da buduća deca koja će se rađati na tlu Srbije budu dočekana u uslovima kakve taj sveti čin i zahteva, u lepim, funkcionalnim i modernim porodilištima. Na taj način bio bi ostvaren osnovni cilj Fondacije, povećanje nataliteta Srbije.“ Čak i u ovom poslednjem pasusu, fali poneki zarez. Manje strašno od činjenice da Srbiji fali vlast koja će biti svesna da odnarođenost nikome nije dobra donela i da država, kako je još Aristotel govorio, „postoji zbog dobrog života građana, a ne samo života“.
Kad toga nema, nije ni čudo što nam nije jasno da li je oko pisanja ove biografije neko trebalo više da se potrudi ili je problem što se potrudio previše?
————————————————————————————————————–
Biografija je dostupna na OVDE>>
Naš predsednik, a suprug Dragice Nikolić na kraju filma o Fondaciji “Dragica Nikolić”, kaže da su oni postavili lestvicu za sve buduće predsednike i političare.
– Ta lestvica je bila jako nisko i niko se, još od vremena monarhije, od onih koji su vodili narod nije bavio humanitarnim radom i dobročinstvom. Niko nije ostavljao zadužbine. Ovo će biti izazov za sve sledeće. To, kako se naš narod ravna prema onome ko ga vodi, može samo da bude dobro za Srbiju, pošto će građani shvatiti da, «ako si a vlasti, ne moraš da prestaneš da misliš na Srbiju»! – poručio je predsednik Srbije, šta god ta izjava značila. Ja sam verovala da oni koji su na čelu zemlje, od svih nas najviše treba da misle na Srbiju, a ne obrnuto?.
M. M. Dabić
foto: printscreen youtube
https://www.youtube.com/watch?v=07mEqTmkpR4
. Ne znam da li da se smejem ili da plačem. Ovo je zaista tragikomično. Naročito isticanje humanitarnog rada. Onaj ko je pravi humanitarac ne samo da to ne objavljuje na sva zvona, nego se trudi da se o tome uopšte ne govori. Njemu je dovoljna satisfakcija što zna da je nekome pomogao. U slučaju Dragice Nikolić, humantirani rad je isto što i samoreklamerstvo.