Baneta su kolege, posle 44 godine rada, ispratile u zasluženu penziju

Vidno uzbuđen i pritisnut emocijama, Branislav Negojević koji je sve te godine vredno radio kao kuvar, magacin i ekonom, govorio je drhtavim glasom pred kolegama

Na lep i dostojanstven način, uz prigodan ručak, u prostorijama Specijalne bolnice za interne bolesti u Vrnjačkoj Banji, zaposleni na čelu sa direktorkom dr Vanjom Balšić, ispratili su svog kolegu Branislava Negojevića u zasluženu penziju. On je u ovoj ustanovi radio kao kuvar, magacioner i ekonom pune 44 godine. Prisutnima se obratila direktorka podsećajući na Banetov uspešan rad tokom svih tih godina njegovog radnog staža.

Tradicija je u našoj bolnici da sve krupne događaje iz života naših zaposlenih zajedno proslavimo. Zajedno smo bili u radostima povodom rođendana, rođenja, krštenja, imovinskih napredaka, zaposlenja.Takođe – i u žalostima koje su sastavni deo života, na saučešćima i sahranama. Sada u zasluženu penziju israćamo našeg Baneta – rekla je dr Vanja Balšić.

Ona je istakla da je Bane tokom celog radnog staža radio pošteno, nesebično i požrtvovano i da je podneo veliki teret, jer je bilo lepih i manje lepih stvari (više trzavica kada se neočekivano desi vremenski škripac).

Zato našem Banetu izražavam zahvalnost u ime celog našeg kolektiva na dugogodišnjij saradnji. Koliko nam je Bane značio najbolje će se osetiti kada Baneta na poslu više ne bude bilo. Njegova obaveza bila je da svakom pacijentu obezbedi sadržajne obroke, po normativu. Česti je Bane bio na poslu i van radnog vremena. Zato sada neka ostatak života provede lepo u zdravlju, da dugo troši penziju i da u njoj uživa. Nadamo se da ovo nije kraj našeg druženja i saradnje. Bane hvala ti za sve, živeli. U svakom trenutku možeš da računaš na nas. Želimo isto tako da ovo Bane doživi kao priznanje,kao zaslužen radostan događaj – poručila je direktorka

Bane je na dan ispraćaja u penziju proslavio i svoj 65 rođendan, zahvalio se svim kolegama na saradnji i na priređenom ručku i pozvao prisutne da se posluže. Ručak je tradicionalno bio bogat onako kako se u kolektivu sprema od predjela, do glavnih jela, roštilja, pečenja, kolača i torti, uz kafu i razna pića, uz razgovor i evociranje uspomena sakupljenih u brojnim godinama rada.

Bane je u svom govoru često bio prekidan aplauzima prisutnih. Vidno uzbuđen i pritisnut emocijama govorio je drhtavim glasom. Mara Otović, šefica bolničke kuhinje u kojoj je i Bane radio, predala mu je vredan ručni sat koji je kupljen od prikupljenog novca zaposlenih. Predala mu je i kesu s poklonima, čestitkom i ostatkom novca.

Tako se završio poslednji Banetov radni dan: jedni su se vratili poslu, drugi otišli kućama, a za sve je ovo bio događaj za dugo pamćenje.

        Dragan Ivanović