U poređenju sa aprilom prošle godine, na evidenciji je skoro 800 ljudi manje, ali stručnjaci podsećaju da se u „zaposlene“ računaju i privremeni angažmani od svega nekoliko sati
Dok se Srbija već mesecima suočava sa političkom i ekonomskom krizom, zvanična statistika beleži smanjenje broja nezaposlenih u Kraljevu, Vrnjačkoj Banji i Raški. Međutim, pitanje je koliko ti podaci zaista oslikavaju realnu sliku tržišta rada.
Prema evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ), u aprilu prošle godine bilo je 9.210 nezaposlenih u ovom regionu – 5.766 u Kraljevu, 1.892 u Vrnjačkoj Banji i 1.552 u Raški. Ove godine, tokom istih meseci, brojka je pala na 8.435, od čega 5.173 u Kraljevu, 1.724 u Vrnjačkoj Banji i 1.538 u Raški.

„Kriza u državi nije uticala na naš rad niti na ponudu poslova. Naprotiv, brojke pokazuju manji broj nezaposlenih u odnosu na prošlu godinu“, izjavio je za Krug Srbislav Antonijević, savetnik za zapošljavanje u kraljevačkoj Filijali NSZ.
Najtraženiji su radnici u proizvodnji, zanatlije i ugostiteljsko osoblje, dok programe NSZ najviše koriste oni koji žele da pokrenu sopstveni posao ili da kroz stručnu praksu steknu prvo radno iskustvo. Na nedavnom Sajmu zapošljavanja u Vrnjačkoj Banji učestvovalo je 25 poslodavaca, a posao su dobili i pojedini nezaposleni iz Kraljeva.
Ipak, ima i onih koji godinama upozoravaju da se u statistici „zaposlenih“ često nalaze i oni koji su angažovani samo povremeno ili na nekoliko sati. Zbog toga podaci o smanjenju nezaposlenosti ne moraju nužno značiti i veću sigurnost za građane.
Deficitarna zanimanja su brojna i gotovo se ne menjaju. U svakoj oblasti, postoji grana u kojoj je poneko deficitarno zanimanje, i za kojima je potreba velika i ne smanjuje se.
„U mašinstvu najtraženiji su diplomirani mašinski inženjeri, bravari, varioci, operateri na CNC mašinama, automehaničari, vodoinstalateri. Iz oblasti elektrotehnike traže se diplomirani inženjeri elektrotehnike, elektromonteri, elektrotehničari, a iz drvne industrije stolari, operateri CNC mašina, monteri pločastog nameštaja. Za radnicima u ugostiteljstvu je uvek velika potražnja, ali je i mnogo zainteresovanih lica koji traže zaposlenje u nekoj grani kao što su: kuvari, konobari, šankeri, recepcioneri, pizza i roštilj majstori. Naravno, potražnja je poprilična i za mesarima, pekarima i poslastičarima. Zanimanja u kojima gotovo uvek ima posla, a nedovoljno zainteresovanih su: zidari, tesari, armicari, a traže se i diplomirani građevinski inženjeri. Vozači teretnjaka, autobusa i viljuškaristi su takođe deficitarna zanimanja, kao i profesori matematike, fizike, tehnike i informatike. Što se tiče oblasti zdravstva, potreba se javlja za doktorima medicine, sa ili bez specijalizacije i za magistrima farmacije“, pojašnjava Antonijević.

Na nacionalnom nivou, u martu 2025. godine registrovano je 358.987 nezaposlenih, što je za 7,5 odsto manje nego lane. Ipak, broj novih oglasa za posao je manji, a iz NSZ upozoravaju da poslodavci postaju oprezniji kada je reč o zapošljavanju.
Ne možemo, a da se ne zapitamo kako će u budućem periodu uticati kriza u državi. Već sada se zna da je u Srbiji u martu zabeležena smanjena potražnja za određenim zanimanjima u obrazovanju, poput profesora likovne kulture i pedagoga. Ono na čemu treba raditi jeste svakako stalno prilagođavanje, kandidata, ali i poslodavaca.
Direktor NSZ Milan Bosnić ističe da je neophodna digitalizacija usluga i prilagođavanje novim generacijama koje očekuju brze i dostupne servise, ali i korišćenje veštačke inteligencije u predviđanju potreba tržišta rada:
„Od 1. januara do 31. marta ove godine, beležimo značajan porast broja poslodavaca sa kojima sarađujemo, 144% više u odnosu na isti period prethodne godine. Međutim, u okviru tih istih aktivnosti, registrovali smo i pad potražnje za novim radnicima od 59 posto. Ovakvi pokazatelji govore da, iako privreda i dalje aktivno komunicira sa tržištem rada i traži podršku, dolazi do povećane opreznosti prilikom donošenja odluka o zapošljavanju. Privredni subjekti, suočeni sa neizvesnošću, trenutno odlažu deo investicionih i kadrovskih odluka, što je tipičan obrazac ponašanja u uslovima nestabilnosti. Ako želimo da proširimo dostupnost i relevantnost naših usluga, moramo da ih digitalizujemo. Moramo biti dostupni 24 sata dnevno. Bez čekanja. Bez papirologije. Mladi više ne žele da odlaze u filijale i čekaju u redovima, navikli su da sve obave od kuće, brzo i jednostavno. Ukoliko želimo da zadržimo relevantnost i privučemo mlade, moramo da se prilagodimo njihovom tempu i stilu života. Poput najuspešnijih kompanija, moramo da budemo fokusirani na naše korisnike“, naglašava Bosnić.
Zvanične brojke pokazuju pad nezaposlenosti, ali iza njih se i dalje kriju nesigurni poslovi, privremeni angažmani i odlazak mladih u inostranstvo. Statistika je jedno, a svakodnevno iskustvo mnogih građana nešto sasvim drugo.

