Jedan tim osmislio je aplikaciju čiji je cilj da na zabavan način upozna igrače sa zanimljivostima i mitovima o EU, a drugi – edukativni video kako bi nas naveli da se za trenutak zamislimo i stavimo u položaj osoba koje ne čuju
Uspeh nikada ne dolazi sam po sebi. Do njega dolaze najistrajniji i najhrabriji, a da je tako – dokaz su srednjoškolci Elektro-saobračajno tehničke škole „Nikola Tesla“ koji su, poželeli da svoje znanje i ideje uporede sa vršnjacima iz Srbije i postigli – veliki uspeh. Na konkursu „Evropa i ja“ koji organizuje Delegacija Evropske unije u Srbiji, u konkurenciji svih srednjih škola u našoj zemlji, dva tročlana đačka tima, uz pomoć svojih profesorki, osvojila su: prvu nagradu u multimedijalnoj i treću u video kategoriji.
Pogledajte VIDEO REPORTAŽU o njima:
Zato – zapamtite imena: iz tima Euro Kviz – Mihajla Milojevića, Vojina Šundovića i Ane Luković, koji su sa svojom profesorkom Biljanom Prodanović osvojili prvo mesto u multimedijalnoj kategoriji.
Zapamtite i imena: Aleksandar Temelkov, Viktor Kundović i Mihajlo Matović, čiji je rad pod nazivom „Zamisli“ – osvojio treće mesto u video kategoriji.
– Četiri nagrade do sada naši učenici osvojili su u multimedijalnoj kategoriji, a ove godine prvi put i nagradu u video kategoriji – otkriva nam Ivana Jablanović. profesorka građanskog vaspitanja u ovoj školi. Njeni timovi i ranije su osvajali nagrade (ove godine za rad „Zamisli“, a ona je i inače neko ko svojim entuzijazmom mlade motiviše da u sebi probude takmičarski duh učenika, a konkurs „Evropa i ja“ namenjen je đacima od prve do treće godine.

Profesorka Biljana Prodanović deli zadovoljstvo zbog uspeha tima „Evro Kviz“ i ističe da je programiranje aplikacije predstavljalo „većinski rad samih učenika, a da se rat profesora sastoji u tome da ih motivišu i poguraju“:
– Oni su inteligentni i pametni, a mi ih fokusiramo da moraju stalno da napreduju, jer je naše da ih podsećamo koliko zaista mogu. Oni dobijaju znanje od starta u okviru sekcije programiranje, tako da su potkovani jako dobro, ali motivacija mora da bude od strane profesora. Hteli smo da kroz igru objasnimo koliko često, iz neznanja – mislimo loše o Evropskoj uniji, da kroz igru „srušimo“ neke mitove i naučimo šta Evropska unija, zapravo, predstavlja.
Njihov nagrađeni rad potražite na ovom LINKU.
Mislite li da sve članice Evropske unije koriste evro kao zvaničnu valutu? Većina će odgovoriti potvrdno, ali – to nije tačno! Švedska je članica Evropske unije koja ne koristi evro već – švedsku krunu. Ova zanimljivost, kao i još puno toga se nalazi u aplikaciji Euro Quiz, koja ima za cilj da zainteresovane na zabavan i interaktivan način upozna sa zanimljivostima i opštom kulturom Evropske unije, otkrivaju nam Mihajlo Milojević, Vojin Šundović i Ana Luković.

Prema rečima Mihajla Milojevića, aplikacija se sastoji od tri igre:
– Prva su mitovi (igrač pogađa da li je mit istinit ili nije), druga je kviz (igrač odgovara na pitanja koja su vezana za mitove, opštu kulturu Evropske Unije i još mnogo toga), a treća je igra memorije (igrač treba da spoji dve zastave zemalja EU).
Igra se sastoji od 12 nivoa, a porastom nivoa raste i težina pitanja. Igrač nakon uspešno pređenog nivoa oktljučava sledeći i dobija poene. Bodovi koje igrač osvoji šalju se na rang listu na kojoj su svi koji su igrali igricu, a igrač ima mogućnost da prati svoje, kao i poene ostalih igrača.
– Po planu i programu mobilne aplikacije radimo tek u četvrtoj godini, tako da nismo bili upućeni u taj proces, ali smo, jednostavno, morali za kratak period i van školskih aktivnosti da savladamo sve to i iznesemo na što bolji način. Smatram da su publika i žiri videli naš talenat i znanje – kaže Ana Luković i dodaje da im je bilo potrebo oko mesec i po dana da naprave aplikaciju.
Aplikaciju svako ko je zainteresovan može da preuzme na stranici https://euroquiz.herokuapp.com/
Vojin Šundović ističe da su aplikaciju napravili tako da bude bazirana na igrici, jer smatraju da mladi više uče kroz igrice i kroz zabavu, nego čitanjem nekog teksta:
– U kreiranju mobilne aplikacija nam je mnogo pomogla profesorka. Da nje nije bilo verovatno ne bismo ni učestvovali na takmičenju i osvojili prvo mesto, a sada nas je nagrada podigla da shvatimo šta sve možemo.
Profesorka Ivana Jablanović ističe da je, iako je nagrada vrlo primamljiva (putovanje u prestonicu neke od zemalja Evropske unije), odnosno vrednosni vaučeri ukoliko putovanje ne bude moglo da se realizuje, najteže ubediti učenike da učestvuju:
– Konkurs obično bude raspisan uoči raspusta, a to nam ne ide u prilog, jer đaci žele da tokom raspusta odmore. Imali smo i kombinovanu nastavu i prinudni raspust, pa je pravo čudo i što su sve stigli.

Aleksandar Temelkov iz tima koji je kreirao video „Zamisli“, smatra da je više faktora uticalo da osvoje nagradu i, ne bez ponosa, kaže:
– Oni koji su ocenjivali videli su, verovatno da je uloženo puno truda i da je projekat kvalitetno odrađen, uprkos tome što je amaterski. Svi smo se trudili.
Edukativni video pod nazivom „Zamisli“, prema rečima profesorke Ivane Jablanović i njenog tima, nastao je sa ciljem da se za trenutak zamislimo i stavimo u položaj osoba koje ne čuju. Video možete pogledati na ovom LINKU.
– Kroz prikaz konkretnih problema sa kojima se suočavaju u svakodnevnom životu želeli smo da probudimo kolektivnu svest, ali i da ukažemo na njihova neostvarena ljudska prava – ističu iz tima „Zamisli“.

Prema rečima Viktora Kundovića, ideju su dobili upravo na časovima građanskog vaspitanja kada su obrađivali temu o ljudima sa posebnim potrebama i inkluziji:
– Naučili smo da na znakovnom jeziku kažemo svoja imena i hteli smo to da proširimo. Čitav ovaj projekat pomogao nam je da shvatimo da možemo da radimo stvari koje će moći da pomognu onima kojima je pomoć najviše potrebna.
Mihajlo Matović dodaje da im je cilj bio još nešto:
– Želeli smo da skrenemo pažnju koliko je truda neophodno da svi mi ostali uložimo da se osobe sa posebnim potrebama ne bi osećale kao stranci u sopstvenoj državi.
I đaci, i profesorke nadaju se da će ove godine putovanje kao nagrada, ipak biti ostvarivo (tokom prethodne dve nisu realizovana zbog pandemije kovida), jer – kako ističu „putovanja su kao dodatno obrazovanje i nikakav novac ne može da zameni ono što kroz putovanje možete da se nauči, vidi i upozna“.
Zato i ne čudi dok objašnjavaju kako im sama nagrada znači manje od izazova da nauče i naprave nešto novo.
– Pohvala jeste dobra da znamo da smo na pravom putu – poručuje Mihajlo Milojević koji smatra da im škola daje dobru osnovu za izbor budućeg zanimannja, ali da sam još nije odlučio šta će studirati.

Obe profesorke pohvalno se izražavaju o đacima koji su, uprkos tome što mnoga znanja koja su im bila potrebna za ovo takmičenje još nisu dobili na redovnim časovima u školi, takmičenje iskoristili da svoje znanje nadograde.
Svi zajedno imaju – samo jednu zamerku: to što je organizator strašno zakomplikovao glasanje publike za favorite. Bilo je problema da publika glasa zato što je ceo proces bio prilično komplikovan za ljude sa nedovoljno tehničkog znanja.
Posle svega – svi kažu da su jako ponosni što su pametno uložili skoro dva meseca rada, dolazili u školu i kad nije bilo nastave. Ovi mladi ljudi s razlogom su ponosni na svoj uspeh, a grad treba da bude ponosan na njih.Nakon što sam upoznala sve ove divne mlade ljude, mislim da sam bolje razumela poruku izreke da, kad je uspeh u pitanju, u životu nema previše slučajnosti: uspešni su samo oni koji sami stvaraju svoje šanse. Pitajte članove ova dva tima kako se to radi. Sigurna sam da će nas od srca tome naučiti!
M. M. Dabić