Pradavni običaj da domaćin sa najstarijim sinom, ranom zorom, pre izlaska Sunca odlazi u šumu u seču badnjaka, neke pravoslavne hrišćanske porodice i danas pokušavaju da održe. Glavno obeležje Badnjeg dana je badnjak koji se seče tog jutra. Hrast za Slovene predstavlja sveto drvo. Pravilo je da se drvo zaseca sa istočne strane jer mora pasti na istok.
Svečani prolazak kroz grad kolone automobila sa tek isečenim badnjacima uz obavezno trubljene neke je jutros u Kraljevu probudio.
Običaji nalažu da, kada domaćin donese badnjake, prisloni ih na kućni zid i tek ih sa prvim mrakom unosi u kuću i stavljaju na ognjište. Sveštenici podsećaju da Badnji dan i dane božićnih praznika treba obeležiti kako priliči i dolikuje pravoslavnim hrišćanima – na tradicionalan i dostojanstven način, bez pucnjave i opijanja.
Običaji za Badnji dan su se vekovima prenosili. Danas će u portalam crkava i hramova badnjaci biti zapaljeni kako bi se vernici zajedno se grejali na vatri, koja simbolizuje radost, zdravlje, obilje, ljubav, iskrenost i slogu, i čija svetlost, kažu, razgoni mrak, neznanje i praznoverja. Badnjak je i simbol rađanja novog sunca, a mladi hrast je spaljivanjem davan ognju radi nove godine, a varnice koje bi izbile iz plamena najavljivale bi rod i prinos.
Mnogi od običaja su vremenom zaboravljeni, a takođe se i razlikuju od mesta do mesta, ali postoje i oni koji su svima zajednički ili slični. Na primer loženje badnjaka je povezano sa ognjem i ognjištem i to je središnji element ovog praznika.
Oni koji se sećaju kako je Badnji dan u selima ranije obeležavan kažu da je nekada bio veseliji, jer je u selima bilo više naroda. Svakako, Badnji dan najavljuje jedan od najvećih hrišćanskih praznika Božić i predstavlja poslednji i najstroži dan božićnog posta. Ime je dobio po Badnjaku, hrastovom drvetu, koje se na taj dan seče i pali. Mnogi običaji vezani za ovaj dan su paganski, ali je crkva pokušala da im prida hrišćanska obeležja.
Tradicija je da domacin sece u svojoj sumi. Suma se tradicionalno zove ZABRAN. Ulazak u tudje sa sekirom je kradja, uvek bila. Ko svoje nema, kupi, ne pustosi tudje. Greh i sramota, u kradju na Badnji dan.