„Ovo nije borba za ekologiju radi ekologije, nego je borba za život, borba za zdravlje, borba za budućnost. Ako hoćemo nešto da promenimo, to moramo da krenemo odmah“ reči su kojima je Nikola Popović, ekološki aktivista, opisao ono što zovemo Ekološki ustanak, podignut 10. aprila ispred Narodne skupštine u Beogradu.
Nikola je student prodekan Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dobitnik ekološke nagrade „Zeleni list“ i jedan od govornika na sada već poznatom Ekološkom ustanku.
Bruje nam telefoni i televizori ovih dana o ekologiji. Šta se to desilo, a zovemo ga Ekološkim ustankom? Naravno, priča se svašta – plaćeno, neodgovorno, licemerno, problem prvog sveta, a sa druge strane – hrabro, u pravo vreme, odgovorno i neophodno, kao što su nam voda, vazduh i zemlja neophodni svakog dana. Kad su čisti. I ne ubijaju nas.
„Veliki je spisak, kao što smo čuli na protestu“, odgovara Nikola na pitanje koji su sve to problemi koji su nas te subote izveli na ulice, pa idemo redom: „nelegalne seče šuma i onih u zaštićenim područjima, zagađeni vazduh, zagađenje vode, minihidroelektrane derivacionog tipa gde se reke stavljaju u cevi, rudnik rio tinto (mala slova su namerna) koji treba da bude izgrađen u blizini Loznice i slični problemi na raznim lokacijama, voda u Zrenjaninu“.

Ima tu još mnogo problema, dodaje, ali zaključak je „okupili smo se oko svih ekoloških problema“.
„Sve što ekološki aktivisti rade, ne rade „sad za sad“, većinu toga neće doživeti, ali će naša deca i unučići jednog dana biti ponosni na nas i, naravno, disaće zdrav vazduh“ i tako je Nikola uklopio ideju u ono što nam je čuveni pesnik Ljubivoje Ršumović poručio iste one subote – ekologija je jednako patriotizam.
A da bi neko jednog dana bio ponosan na nas, „ne smemo da se delimo i ne smeju da pokušaju da nas dele po bilo kom osnovu, religiji, polu, bilo kakvoj orijentaciji“. I ovde se Nikola poziva na reči Aleksandra Jovanovića Ćute – ne dajte da nas dele na pelcovane i nepelcovane, na gej i strejt.
Ipak, ovaj vazduh udišemo svi isto. Bez ikakve razlike.

„Mi mladi sa tom energijom donosimo promene, mora naš glas da se čuje“, kaže Nikola pošto je u masi onog dana primetio puno mladih lica, tačnije mladih očiju.
Ipak smo nosili maske, makar većina nas. Nismo dali reke, a pitali smo vas – zašto se obrazovati kada se obrazovani ne slušaju?
I zna li neko zašto?
Šta je prethodilo Ustanku, zašto baš sad u doba korone i kako je ovo postala Nikolina životna borba, šta se radi u Sloveniji i čiji džep treba da strada, ko se pravdao i zbog čega jutro nakon protesta, gde su mladi u ovoj priči i zašto treba da budu glasniji i brojniji u prvim redovima, kako da se umrežimo i postanemo jaki, čak i kad nas je malo, i još mnogo zanimljivih stvari pogledajte u novoj video emisiji podkasta Zoomiranje.
Razgovor vodio: Lazar Simić
*Ovaj projekat finansiran je od strane Evropske unije
