Priča o jednom od prvih portreta vladike Nikolaja koji se nalazi u Kraljevu

Poznato je da je portret nastao prema živom modelu, odnosno da je episkop Nikolaj lično pozirao slikaru

Portret episkopa Nikolaja Velimirovića, koji se nalazi u prostorijama Gospodar Vasinog konaka (današnji Duhovni centar „Vladika Nikolaj Velimirović“) predstavlja značajno umetničko delo međuratnog slikarstva. Reprezentativni portret episkopa nastao je za vreme njegovog stolovanja  Žičkom eparhijom i prikazuje vladiku Nikolaja Velimirovića u punoj figuri, u sedećem stavu, okrenutog prema posmatraču. Episkop je prikazan odeven u crnu odeždu i sa episkopskim insignijama, naprsnim krstom i panagijom na grudima, štapom u desnoj ruci i brojanicom u levoj.  Episkop je smešten u zatvoren prostor, dok se u pozadini kroz otvoren prozor vidi Manastir Žiča, mesto i potvrda njegovog poziva. Poznato je da je portret nastao prema živom modelu, odnosno da je episkop Nikolaj lično pozirao slikaru Lukijanu Bibiću.

foto Tripo Spahić

Lukijan Bibić bio je srpski slikar i monah. Pripada grupi srpskih umetnika koji su stvarali u međuratnom periodu. Nakon učešća u Prvom svetskom ratu upisao je Umetničko – zanatsku školu u Beogradu, da bi studije nastavio u Minhenu i Pragu gde je stekao zvanje akademskog slikara. Po povratku u Beograd 1932. godine izvodi živopis u mnogim našim crkvama, među kojima se nalazi i živopis u olataru Crkve svetog Marka u Beogradu. Pored sakralnog slikarstva bavio se i ostalim žanrovima, izradom portreta svojih savremenika, istorijskih ličnosti, kao i mrtvim prirodama i pejzažima.

Slavska ikona Svetog Nikole koja se nalazi takođe u Gospodar Vasinom konaku  jeste  dar koji je vladika Nikolaj dobio od vernog naroda iz Bitolja 1938. godine, o čemu svedoči i natpis na donjem rubu ikone, a koji glasi:

„Ljubljenom Arhipastiru i svom dukovnom ocu Preosvećenom Nikolaju Mat. HHV st. 8 – odani Bitoljci, 06. decembar 1938. godine.“

Zanimljivo je da je zapis svedok jednog komičnog događaja koji se u Bitolju pamti i danas. U tekstu na ikoni se pominje stih iz Jevanđelja po Mateju, glava 25. stih osmi koji glasi:

„A lude rekoše mudrima – Dajte nam od ulja vašega, jer se naše svjetiljke gase.“

Događaj koji je ovde opisan svedoči o legendi da je sveti vladika Nikolaj jedne subote seo na magarca natraške, bos i gologlav. Noge su se vukle po prašini, glava se okretala na sve strane, puštena kosa vijorila na vetru, a oči su bile poluzatvorene. Niko se nije usudio da zaustavi magarca, niti da bilo šta upita vladiku, pa je on tako obišao ceo Ohrid i vratio se u svoj Manastir Sveti Naum. Prost narod je šaputao od uveta do uveta i pronela se priča kako je Nikolaj poludeo od čitanja i razmišljanja. Dođe nedelja i svi se radoznalci sjate u crkvu da vide šta se dešava. Liturgija prođe u najboljem redu, a propoved vladika poče ovako:

„Šta je, došli ste da vidite ludog Nikolu? Jesam li vas mogao na drugi način naterati u crkvu? Uvek je nešto preče? Nije više ni interesantno? Druga bi bila stvar da se govori o modi. Ili o politici. Ili o civilizaciji…“

foto Tripo Spahić

Sama ikona je, takođe, rad ruskog ikonopisca Ivana Meljnikova. Meljnikov je sebe predstavljao kao umetnika, slikara iz Rusije. Poznato je da je predavao crtanje u školi „Dane Gruev“ u Bitolju. Oni koji su poznavali Meljnikov prosvetni rad opisivali su ga kao dobrog i plemenitog učitelja, koji se s poštovanjem odnosio prema učenicima.

Za Crkvu svetog Save u Manastiru Žiči Ivan Meljnikov izradio je jedinstven ikonostas od sedefa, a veličanstveni ikonostas napravio je i za Crkvu Presvete Bogorodice u Čajniču. Ikonstasi u Crkvi svetog kneza Lazara u Mataruškoj Banji kao i Crkvi svetog Save u Gračacu jesu rad Meljnikova. U riznici kraljevačke Crkve svete Trojice čuvaju se i koriste u bogoslužbene svrhe 34 praznične ikone koje je upravo ikonopisao Meljnikov. Ikone je naslikao 1940. godine, po narudžbini vladike Nikolaja Velimirovića.

       Tripo Spahić