Deca koja žive na selu nemaju iste uslove kao vršnjaci u gradu, ali imaju potencijal koji često ostaje neotkriven
U selima, činjenica je, ima sve manje dece, seoske škole se prazne, neretko se gase, ali deca koja žive na selu zaslužuju više. Više pažnje, više prilika koje će, možda, znati da iskoriste i cene mnogo više nego neko kome je sve pruženo – na dlanu. Deca koja žive u gradu, imaju mnogo mogućnosti i mogu da biraju i koji će sport trenirati, pa i klub u koji žele, što je dobro i pozitivno, ali za decu sa sela sve je dosta drugačije. Sportski savez grada Kraljeva puža im šansu da se bliže upoznaju sa raznim sportovima koji postoje u našem gradu, pa i da se oprobaju u njima.

„Mnogi već znaju da je teritorija našeg grada najveća u Srbiji i da od jednog kraja do drugog mora se preći čak oko 200 kilometara, ali nas to nije sprečilo da u prethodnom periodu ispunimo svoj cilj i posetimo 98% seoskih škola i isturenih odeljenja. Zatekli smo, moram da kažem, loše stanje, pre svega mislim na mogućnost izvođenja najosnovnije nastave fizičkog vaspitanja. Demografska situacija je tužna, ali i toj deci treba obezbediti da se pre svega pravilno razvijaju, zdravo rastu i bave nekom vrstom fizičke aktivnosti“, ocenjuje Aleksandar Daišević, predsednik Sportskog saveza Kraljeva.

Svega par seoskih škola ima sale za fizičko
Sve škole koje su članovi gradskog saveza obišli dobile su nove lopte, mreže, i druge sportske rekvizite kojima su mališani oduševljeni. Predsednik Saveza naglašava i to da Savez nije razvojni, već sa ograničenim budžetom, ali da su decu, posebno onu sa seoskih područja, stavili na prvo mesto.
„Osnovni uslovi uglavnom nisu ispunjeni, jer tek dve ili tri škole imaju sale za fizičko, a uglavnom se nastava ovog predmeta obavlja u učionicama koje nisu adekvatne. Dobra akcija koju smo imali u prethodnom periodu je sportski dan u školi u Bogutovcu, koji je bio vrlo uspešan. Tokom prolećmih meseci posetićemo ponovo Bogutovac i Rudno i ispunićemo obećanje da im donesemo košarkaške table koje smo već nabavili za njih“, dodaje Daišević.

Sport kao luksuz
Ipak, pravi problem počinje tek kada deca požele da naprave sledeći korak. Ozbiljnije bavljenje sportom za njih često znači logistički problem za celu porodicu. Aktivnije treniranje je gotovo nemoguće, iz raznih razloga, prvenstveno zbog prevoza, jer su treninzi neretko u kasnim popodnevnim ili večernjim satima, a autobusa za sva sela u to doba nema.
„I sama pomisao na ozbiljnije bavljenje sportom svodi se na žrtvu roditelja i njihove mogućnosti da li mogu da ih voze, vrate sa treninga. Procenat dece sa seoskih područja koja se bave sportom u registrovanim klubovima je jako mali i sigurno je da mora biti veći, a o tome ne treba da razmišlja samo Sportski savez već jedan širi front ljudi, pre svega lokalna samouprava, koja bi mogla da se uključi, kako bi pomoglada se reši problem, pre svega, prevoza, koji je očigledno i najveći problem kako bi se ova deca mnogo aktivnije uključila u bavljenje sportom“, ističe naš sagovornik.

Nevidljivi talenti
Tu dolazimo do pitanja koje se nameće samo od sebe – koliko se među tom decom krije talenata koji nikada neće dobiti priliku? Koliko budućih sportista nikada neće stati na teren, ne zato što nisu želeli, već zato što nisu imali uslove?
Uprkos tome što je problem prepoznat, pomaci su spori. Sportski savez Kraljeva, kako kažu, ne može sam. Potrebno je više razumevanja, više podrške i više konkretnih koraka – kako bi deca sa sela dobila bar približno iste šanse kao njihovi vršnjaci u gradu. Jer ponekad, prilika je zaista sve što im treba.

T. A.

