Sretovići iz Miločaja osnovali malu farmu vodeći se potrebama lokalnog tržišta

Zahvaljujući subvencionisanom kreditu, Marija i Darko podigli su malu farmu krmača prasilja na svom imanju, čije je vođenje težak i neizvestan posao, ali im volje i truda ne manjka, a to je put do svakog uspeha

U nameri da svaštarenje u stočarstvu zamene jednom delatnošću kojoj će se u potpunosti posvetiti, na trinaestom kilometru od Kraljeva, u brdovitom zaseoku sela Miločaj, mladi bračni par Sretović se na svom porodičnom gazdinstvu upustio u posao uzgoja krmača prasilja.

Tako su Darko i Marija, pre dve godine, preuredili deo štale za smeštaj razne krupne i sitne stoke u objekat namenjen krmačama u punom režimu prašenja.

Smeštajni kapaciteti za 12 krmača prasilja sorte veliki jorkšir

Njihova farma broji 12, zdravih i dobro uhranjenih grla. U poređenju sa velikim sistemima uzgoja svinja, deluje neveliko, ali je priča Sretovića uspešna i velika, jer teren na kojem se nalazi imanje naših domaćina, zbog svoje brdovite konfiguracije nije idealan za uzgoj bilo kog krmnog bilja, zbog čega značajno otežava bavljenje stočarstvom.

Njive na kojima Sretovići uzgajaju stočnu hranu su usitnjene, razuđene, smeštene na strmim kotleničkim padinama, teško pristupačne i uglavnom neplodne, pa je njihov kvalitet neophodno poboljšavati učestalim dodavanjem stajskog i veštačkog đubriva.

Sretovići su se, jasno je upustili u jedan težak, a poznajući uslove našeg tržišta, i krajnje neizvestan posao.

Sa željom da čitaocima opišemo jedan proizvodni ciklus u ovoj oblasti stočarstva i da iskustva našeg sagovornika približimo drugim poljoprivrednicima, razgovaramo sa Darkom Sretovićem, rešenim da stečena znanja nesebično podeli sa drugima.

Imanje Sretovića u Miločaju

U prvom koraku morali smo obezbediti dovoljno novčanih sredstava za osnivanje farme. Država kroz razne subvencije pomaže uzgajivačima poput nas, ali za pokretanje posla neophodno je obezbediti novac iz sopstvenih izvora, a kada se nadležni uvere da su ispoštovani svi standardi uzgoja može se ući u proceduru dobijanja pomoći i povraćaja dela uloženog. Ovo je, ujedno, i jedan od razloga zbog kojih mnogi odustanu još u fazi planiranja. Pored ulaganja u priplodna grla, neophodno je obezbediti i smeštajne kapacitete koji podrazumevaju adekvatna mesta za krmače i prasad sa mogućnošću brzog i lakog održavanja higijene. Za ove potrebe smo bili prinuđeni da zatražimo kredit od banke, a država nam je tu pozajmicu subvencionisala preuzimanjem obaveze isplate kamate u iznosu od 99 procenata – za portal Krug pojašnjava Darko Sretović.

Nakon što se sprovedu sve procedure i farma u potpunosti formira, domaćinstvo stiče prava na dodatne pakete pomoći.

Prasići spremni za prodaju težine oko 30 kilograma

Ministarstvo poljoprivrede je raspisalo konkurs za nadoknadu dela sredstava utrošenih na kupovinu krmača. Dokumentaciju smo uredno predali i nadamo se da će uskoro biti realizovana isplata koja iznosi 24.000 dinara po grlu. Pored toga, stekli smo pravo i na godišnje subvencije u iznosu od 18.000 dinara po krmači kod istog ministarstva.

Kada je u pitanju ishrana životinja, naš sagovornik se oslanja na proverene proizvođače stočne hrane, ali i na sopstvene proizvodne kapacitete, a način ishrane delimično je diktiran i izborom sorte svinja:

Kod ishrane krmača koristimo se žitaricama koje sami proizvedemo, mada smo prinuđeni da deo hrane i dokupimo. Međutim, kada je u pitanju ishrana prasadi, isključivo se držimo koncentrata od poznatih i proverenih proizvođača. Tu nismo puno eksperimentisali, već smo učili iz iskustva drugih odgajivača. Dosta smo razmišljali i kod odluke o izboru sorte svinja. Na kraju je izbor pao na velikog jorkšira kod krmača zbog visokog kvaliteta mesa i izrazito razvijenog zadnjeg dela tela, dok smo za muško priplodno grlo odabrali terminalnog dvorasnog nerasta u kombinaciji durok-pietren,  koji svojom genetikom poboljšava prirast potomaka.

Plasman proizvoda je, možda, i najvažnija karika u čitavom procesu. Kada je tržište prezasićeno ili izuzetno nestabilno, gubi se smisao održavanja kvaliteta i ulaganja u proširivanje proizvodnih kapaciteta.

Kada smo odlučivali o broju krmača i veličini farme vodili smo se potrebama lokalnog tržišta. Važnija i od same cene je mogućnost plasmana. Ukoliko prasad svojom težinom pređu granicu od 40 kilograma, velike su šanse da će njihov uzgoj biti nastavljen u produženom tovu, što zahteva drugačiju organizaciju posla, ali i daleko veći prostor za njihov smeštaj. Naši kupci su uglavnom lokalni ugostitelji, a jedan deo ženskih grla uspevamo da prodamo kao priplodni materijal – pojašnjava naš sagovornik.

Period koji naš domaćin provodi uzgajajući svinje nešto je duži od dve godine i nedovoljan je za ozbiljnije analize poslovanja. Ipak, na osnovu njegovih pedantno vođenih beleški, moguće je izdvojiti neke od osnovnih statističkih pokazatelja.

Između dva prašenja protekne šest do sedam meseci, dok po jednom leglu, uz moguće velike oscilacije, moje krmače odneguju, u proseku, 12 zdravih prasadi. Od prašenja do trenutka kada su prasad sa 30 kilograma spremna za prodaju, prođe oko 75 dana – ističe Darko.

On dodaje da se praksa uglavnom poklapa sa očekivanim rezultatima:

Međutim, na svaki pomen odnosa rashoda i prihoda, nemoćan sam da pružim neku korisnu informaciju. Cena prasadi, ali i stočne hrane može mnogo oscilirati u kratkom periodu što otežava planiranje, i isključuje svaku prognozu o eventualnoj zaradi. Nije neobično da se za godinu dana cena mog proizvoda udvostruči, ali i to, da za samo dve nedelje pojeftini 40 procenata. Slično je i kada je stočna hrana u pitanju.

Izreka po kojoj se „lako pronađu rešenja kada ima volje u čoveku, a opravdanja kada ona izostane“, lako je primenjiva na primeru našeg sagovornika koji je, uprkos brojnim poteškoćama, uspeo da osnuje i održi malu farmu krmača prasilja na svom gazdinstvu.

Domaćinstvo porodice Sretović

Ona mu je pomogla da, uz poslove koje već obavlja, ostvari dodatne prihode i svojim dvema ćerkama, uz pomoć supruge Marije, obezbedi srećnije i bezbrižnije detinjstvo.

      Aleksandar Raković

Ovaj medijski sadržaj deo je projekta „Lokal pres Lab 2.0” koji  je razvijen i podržan od strane programa „Medijski inkubator za Zapadni Balkan“ Free Press Unlimited, koji je finansiran od strane Ministarstva spoljnih poslova Holandije

Jedan komentar za objavu “Sretovići iz Miločaja osnovali malu farmu vodeći se potrebama lokalnog tržišta

  1. Sve pohvale za ovako vredne i uporne ljude, pogotovu u ovim nestabilnim i teskim vremenima po nasu poljoprivredu.

Komentari za ovu vest su zatvoreni.