Da li žrtva može da postane nasilnik: đaci kraljevačke Poljoprivredno-hemijske škole razgovarali sa rediteljkom i dve glumice predstave „Trpele“ koja je na njh ostavila dubok trag, a govori o rodno zasnovanom i porodičnom nasilju
U okviru projekta „Učimo i živimo demokratiju i demokratska prava“ koji je tokom ove školske godine sprovođen u Poljopriredno-hemijskoj školi „Dr Đorđe Radić“, učenici i nastavnici gledali su nedavno predstavu Kraljevačkog pozorišta pod nazivom „Trpele“. Nakon toga, u prostorijama ove pkole organizovan je razgovor đaka sa rediteljkom ove predstave Aleksandrom Kovačević i glumicama Biljanom Talić i Goricom Dinulovića, a tema razgovora bilo je rodno zasnovano i porodično nasilje.

Tokom razgovora čuli su se utisci sa predstave, kako je tekao proces stvaranja ovog dela, od ideje, priprema za njenu realizaciju, izvođenja na sceni, ali i kako glumice uspevaju da odigraju složene likove žena i njihovih nasilnika, koliko na njih utiče dvostruka uloga koja im je dodeljena. Gošće su govorile o svojim utiscima sa predstava, reakcijama publike, značaju koji predstava ima kao umetnički izraz surovosti koja postoji u realnosti i o njenom angažovanju da se pokaže šta se dešava sa žrtvama nasilja ukoliko im niko ne pomogne da se iz njega izbave. One su istakle da ova predstava pokazuje kako žrtva može da postane nasilnik, jer joj društvo u celini ne omogućava da se na vreme izbavi iz nasilničkog odnosa u kojem se nalazi.

Učesnici razgovora su se složili da su svi: društvo, kultura, institucije, pojedinci, odgovorni što nasilje nad ženama postoji, i da svi, svojim postupcima, angažovanjem, razgovorom, možemo da doprinesemo podizanju svesti o rešavanju ovog problema. Istovremeno, učenici škole su prepoznali da naša sredina deci od najranijeg uzrasta nameće različite rodne uloge kroz koje se nasilje prikazuje kao nešto što je društveno prihvatljivo, a da kroz umetnost ovakav način može da se menja.
Aleksandra Kovačević, rediteljka predstave Trpele, o ovom susretu kaže:
– Koliko pozorišna umetnost može da ponese, pomeri, rasvetli i potrese dokazao je i ovaj razgovor. Razmena mišljenja bila je više nego inspirativna za nas. Podelili smo mnogo toga – doživljaj predstave, feminističke ideje, tajne pozorišnog zanata i, pre svega, osudu svake vrste nasilja. Jedan od onih susreta za koje verujem da menjaju svet nabolje. Nadam se da će se ovakva kreativna druženja ponoviti.
Zaključak oduševljenih aktera ovog susreta, posebno đaka, jeste da pomoću isticanja ovakvih tema kroz umetnost i angažovano pozorište možemo da utičemo na promenu svesti i delovanja svih u društvu.
Jelena Biševac Damjanović, nastavnica
*Aktivnost je održana u okviru projekta „Učimo i živimo demokratiju i ljudska prava u školama“ koji realizuje Užički centar za prava deteta, uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu.


Dubok naklon organizatoru i ucesnicima tribine. Probleme zrtava ne prepoznaju samo nadlezne sluzbe i roditelji nasilnika. Cutanjem i necinjenjem samo ih podsticu. Medicinska struka polomljene delove tela kategorise kao lake povrede, kao i povrsinska ogrebotina. SUP i SUD ne priznaju traume kao posledicu nasilnistva, bez otvorenij preloma i dislociranih kostiju zrtve, nasilnik je remetio samo javni red i mir. Uz kaznu uz dvadeset hiljada dinara zasto me bi tukao pomovo i ponovo. Danas je umetnost sacuvati sw od trauma vam pozorisne dvorane.