Po jednoj verziji, u vekovnoj svetinji dešava se progon bratije, a po drugoj: postojeće bratstvo odbija da u manastirsko bratstvo prihvati još šestoricu monaha
Da mitropolit žički Justin „zbog želje za profitom sprovodi progon u Studenici“ i da se njegovoj želji da ovaj manastir pretvori u profitni centar nametanjem za svog sekretara oca Damjana za igumana, usprotivilo bratstvo ovog manastira, čitaoci su izvornio mogli da pročitaju u tekstu na sajtu studenicainfo.
U tekstu koji potpisuje Željko Đurović, urednik ovog sajta navodi se da bratstvo u Studenici ne može da prihvati da se manastir iz duhovnog centra pretvori u profitni, ali da, kao osvetu, „Mitropolit Justin isteruje studeničko bratstvo iz ove svetinje, a dovodi svoje poslušnike“.
U tekstu se navodi da se više od 1.400 ljudi obratilo dopisom Mitropolitu Justinu sa molbom da „ne proteruje bratiju koja je decenijama unazad služila Bogu u Manastiru Studenici“:
„Ovi monasi su osvedočeni u brizi, kako za Nemanjinu svetinju, tako i za vernike i poklonike koje decenijama unazad sa ljubavlju dočekuju. Osim toga, svedoci smo da je ovo bratstvo u poslednjih 15 godina bitno uvećalo manastirsku imovinu i otkupilo sve značajne objekte u okruženju manastira. Nema mesta nikakvoj sumnji da li se studeničko bratstvo ponašalo domaćinski i monaški.
Mnoštvo vernika duhovno je odrastalo naslonjeno na Studenicu i njeno bratstvo tokom poslednjih decenija. Nepošteno bi bilo i nehrišćanski, da ostanemo neosetljivi na patnju studeničke bratije. Ako su se oni molili za nas, patili za druge i trudili se za druge, to smo i mi dužni naći im se od koristi dok stradaju na pravdi Boga.
Molimo Vas da prestanete sa pritiscima na bratiju i sa zastrašivanjem bratije. Svuda je poznato da je sve što oni žele to da ostanu na okupu, u ljubavi kao do sada, i da služe lavri Prepodobnog Simeona do kraja života“.
Dan po objavljivanju ovog teksta, zvaničnim saopštenjem na sajtu eparhije žičke oglasio se i Arhiepiskop i Mitropolit žički i iguman studenički Justin, izražavajući žaljenje što se na ovaj način i ovim povodom obraća narodu. U saopštenju se konstatuje da je eparhija žička prinuđena da „radi istine i budućeg mira, odgovori na iznete klevete“ i, između ostalog, dodaje:
„Uloga Episkopa da upravlja eparhijom je vekovima potvrđivana… a osnovna obaveza i zavet monaha jeste poslušnost, hvaljena iznad svih drugih vrlina i zaveta… Od vremena komunizma do danas nisu retki slučajevi da se različitim pokretima i peticijama mišljenja pojedinaca i od njih instruisanih grupa (često dezinformisanih i zloupotrebljenih) teže nametnuti iznad autentičnog Duha Crkve.
...Optužbe sa kojima se izlazi pred javnost teže da pothranjuju priču o vrhu SPC kao korumpiranom i bahatom, kako bi se pozicija i poverenje Crkve u našem narodu narušili u ovim danima velikog svenarodnog meteža.
O neiskrenosti sastavljača peticije koji se zaklanjaju iza brige za deo bratije manastira Studenice, svedoči i neujednačeni ton njihove objave. Naime, na početku se nalaze uvrede usmerene ka Mitropolitu žičkom, a potom se iznosi tekst pisma upućenog Mitropolitu, koji odiše tonom lažnog smirenja. Između ove dve interpretacije postoji nesklad što dovoljno svedoči o izvornom duhu i težnji da se Crkvom upravlja na osnovu licemerja i zlonamernosti, kao i da se izvrši pritisak na Arhijereja.
Pominjanje progona dela bratstva manastira Studenice i pitanje izbora igumana jeste primer zamene teza, gde se ne vide uzrok i posledice događaja, te vas stoga obaveštavamo:
Smatrali smo dužnošću i odgovornošću da bratstvo manastira Studenice pojačamo sa još šestoricom bratije, jer je 2004. godine brojalo 28 monaha, a zaključno sa 2024. godinom samo osam monaha, što je minimalan broj za održavanje života i poretka u manastiru, sa punim bogoslužbenim krugom i svakodnevnim služenjem Svete Liturgije.
Postojeće bratstvo odbija da u sastav manastirskog bratstva prihvati još šestoricu monaha koje smo prema Ustavu Srpske Pravoslavne Crkve člana 108 i 57, kao i Uredbe za unutrašnji i spoljašnji manastirski život SPC, premestili i pribrojali bratstvu manastira Studenice.
Ovu našu Odluku koja je, zapravo, proizvod našeg staranja za majku svih srpskih crkava i manastira, Nemanjinu Studenicu, ova grupa monaha koji sve vreme obitavaju i mole se u svojoj svetinji, tumači kao progon i uprkos tome istu odbija da prihvati, iako su na to bili pozvani i od strane Svetog Arhijerejskog Sinoda Srpske Pravoslavne Crkve.
U današnjem vremenu duhovne i društvene krize koje smo svedoci i sa kojom ne moramo da se posebno i detaljno upoznajemo, jer nas sa svih strana okružuje, i kada su manastiri više nego ikada svetionici i mesta utehe i kada je svaki čovek koji posveti svoj život monaštvu više nego dragocen, nama nadležnom Arhijereju se pripisuje progon monaštva.
Moleći se Bogu za mir i jedinstvo u našem narodu i našoj majci Crkvi, kao vekovnom čuvaru svesti našeg roda srpskog, očinski prizivamo one koji se bave politikanstvom da ne seju razdor i time narušavaju vekovni mir manastirski, mestu gde je Sveti Sava osveštan hilandarskom duhovnošću mirio svoju zavađenu braću“, navodi se, između ostalog, u saopštenju koje je potpisao Arhiepiskop i Mitropolit žički i iguman studenički Justin.
Portal Krug pokušaće narednih dana da ovu temun osvetli iz više uglova kako bi naši čitaoci bili informisani o tome šta se zaista dešava u ovom manastiru.
M. M. D.
Нешто овде изгледа није у реду са овим уредником странице. Некако ми овакав осуђивачки и бунтован дух („бахати владика због жеље за профитом” )и став не одговара монаштву. Ово је неки млад човек, неутврђен у вери (да јесте и да има имало мозга не би овакве ствари ни писао). Ко им је овај Жељко Ђуровић и зашто су дозволили монаси да на тај начин се изражава?! Узмимо да је тачно све што пише. Да је написао„ молимо се сви за владику и да се ситуација разреши” ту не би било никакве сумње у исправност поступака тих монаха из Студенице, али тај лик што води страницу је монасима само на срамоту и штету. Неки Жељко се у име монаха препуцава преко саопштења… доказујући неисправност владикиних одлука са непријатељством на светован начин. Такав дух против епископа имају и расколници. Поставља се питање зашто Сабор не реагује по том питању, јер и тамо има још увек добрих владика?! Зашто озбиљни духовници не желе да се мешају око тога?!