Pravno gledano, upis u katastar ne znači automatski i potpunu legalizaciju objekta koja košta…
I u Kraljevu je gradska vlast, kao i u drugim gradovima i opštnama u Srbiji, obavestila vlasnike nezakonito izgrađenih objekata da će do 5. februara naredne godine njihove službe pružati pomoć svima koji žele da podnesu prijave za upis nelegalnih objekata u katastar nepokretnosti.
Građani pomoć mogu da dobiju u svečanoj sali Gradske uprave (Trg Jovana Sarića 1 – srednji ulaz, prizemlje), radnim danima od 8.00 do 14.00 časova.
Mediji su prepuni naslova „LEGALIZACIJA ZA 100 EVRA, TREBA SAMO 2 PAPIRA: Broj prijava raste iz sata u sat, evo šta je neophodno da znate“, „Počela legalizacija objekata u Srbiji: Pogledajte kakva je procedura“, „Kompletan vodič legalizacije za 100 evra: Naknade, dokumentacija i proces prijave“, treba biti precizan i pojasniti šta je ono što zaista omogućuje Zakon o posebnim uslovima za evidentiranje i upis prava na nepokretnostima.
Iako se, dakle, u zvaničnim dokumentima govori o upisu nezakonito izgrađenih objekata u katastar, u javnosti se ovaj postupak često naziva – legalizacijom, iako to, zapravo – nije. Razlog za to leži u činjenici da građani građani taj postupak doživljavaju kao pokušaj da objekat, koji je godinama bio „van papira“, konačno dobije status koji omogućava normalno korišćenje i rešavanje imovinskih pitanja. Zato i ovaj proces doživljavaju kao prvi i najvažniji korak ka „ozakonjenju“ svojih kuća, pomoćnih objekata ili drugih građevina.
Važno je, ipak, znati razliku: upis u katastar znači da objekat postaje vidljiv u zvaničnim evidencijama (da se evidentira kao nepokretnost i vezuje za pravo svojine), ali to samo po sebi ne znači da je objekat u potpunosti „ozakonjen“ u smislu građevinskih propisa. Drugim rečima, upis može biti korak ka sređivanju statusa, ali nije uvek isto što i dobijanje svih dozvola koje prate legalnu gradnju.
Evidentiranje u katastru omogućava da objekat postane vidljiv u zvaničnim registrima, da se reše imovinsko-pravni odnosi i da se njime može raspolagati u pravnom prometu, ali ne podrazumeva dobijanje građevinske ili upotrebne dozvole.
Zato se ovakve akcije često predstavljaju kao pomoć građanima da „srede papire“, dok je suština da se kroz zakon propisana procedura objekti uvedu u evidenciju, a potom, zavisno od slučaja, rešava i njihov širi pravni status.
Ovaj postupak, dakle, predstavlja priliku da građani konačno „uvedu svoje papire u red“, iako je put do pune legalnosti objekta često duži i administrativno zahtevniji.
Nadležni svakako naglašavaju da se građanima pruža prilika da uz stručnu pomoć provere dokumentaciju, podnesu prijave i započnu postupak kojim se objekti uvode u zvanične evidencije, što je preduslov za dalje rešavanje pitanja svojine, nasleđivanja, prodaje ili priključenja na infrastrukturu, ali to nije „legalizacija za 100 evra” već tek – uvod u nju.
U Kraljevu je, prema podacima stručnih službi, bilo oko 50.000 nelegalno izgrađenih objekata, ali je tokom poslednje decenije legalizovano oko 15.000, što znači da je broj nelegalizovanih objekata i dalje veliki.
ŠTA OMOGUĆAVA LEGALIZACIJA?
Legalizacija, između ostalog, omogućava da nelegalno izgrađeni objekat dobije pravno priznanje i da se uključi u legalne tokove. Konkretno, ona vlasnicima omogućava:
– upis objekta u katastar nepokretnosti, čime objekat postaje zvanično evidentiran
– sticanje prava svojine nad objektom (i mogućnost nasleđivanja)
– kupoprodaju, poklon ili hipoteku – legalizovan objekat može da se proda, pokloni ili založi kod banke
– priključenje na infrastrukturu (struja, voda, kanalizacija, gas), tamo gde to ranije nije bilo moguće
– dobijanje građevinskih i upotrebnih dozvola za rekonstrukciju, dogradnju ili adaptaciju
– veću pravnu sigurnost – objekat više nije u riziku od rušenja ili kazni zbog nelegalne gradnje
– mogućnost učešća u konkursima za subvencije i za druge javne pozive (energetska efikasnost, sanacije, krediti)
U širem smislu, legalizacija omogućava i uređenije planiranje prostora, tačnije evidencije i veće prihode lokalnih samouprava, ali je za građane ključna jer im daje sigurnost i punu upotrebljivost imovine.
KOLIKO LEGALIZACIJA KOŠTA?
Cena legalizacije (ozakonjenja) propisana je Zakonom o ozakonjenju objekata, a troškovi se sastoje iz zakonske takse i troškova dokumentacije.
Zakonska taksa za ozakonjenje plaća se jednokratno i zavisi od namene i površine objekta i to je najniži i obavezni deo troška:
– porodične kuće do 100 m² – 5.000 dinara
– stambeni objekti od 100 do 200 m² – 15.000 dinara
– stambeni objekti sa više od 200 m² – 20.000 dinara
– pomoćni objekti (garaže, šupe i slično) – 5.000 dinara
– poslovni objekti – od 50.000 dinara naviše, u zavisnosti od kvadrature i namene.
Dodatni troškovi su najčešće veći deo izdatka i odnose se na:
– izradu elaborata geodetskog snimka
– eventualnu tehničku dokumentaciju
– pribavljanje pojedinih saglasnosti.
Ovi troškovi nisu fiksni i zavise od veličine objekta, složenosti terena, cene usluga geodeta i projektanata i u praksi se najčešće kreću od nekoliko desetina do više stotina evra.
Važno je napomenuti da se građevinska dozvola ne plaća unazad, da se ne plaćaju kazne za nelegalnu gradnju i da je postupak znatno povoljniji nego raniji modeli „klasične legalizacije“.
M. M. D.
