Zajednička ideja iznetih primedbi je da se zaustavi komercijalizacija i eksploatacija prirodnih dobara
U toku je javni uvid u okviru kojeg je Ministarstvo zaštite životne sredine raspisalo i pozive za pet javnih rasprava o nacrtu Uredbe o proglašenju i studiji zaštite Parka prirode „Golija”.
Rok za pisane primedbe je 21. avgust, a prva od pet javnih rasprava (Park prirode Golija prostire se na teritoriji pet lokalnih samouprava: Kraljevo, Raška, Novi Pazar, Ivanjica i Sjenica) održana je u Kraljevu.
Na njoj se pojavio veliki broj građana i predstavnika ekoloških udruženja i inicijativa zainteresovanih da iznesu svoje primedbe: „Ne damo Ibar“, „Spasimo Studenicu“, „Sačuvajmo planinske reke Kraljeva“…
Početni deo javne rasprave, po mišljenju jednog dela prisutnih, potpuno nepotrebno potrošen je na predstavljanje Parka prirode Golija, njegovih karakteristika i administrativnog puta koji je pratio stavljanje pod zaštitu ovog prvog parka prirode u Srbiji. Nepotrebno, jer se svi to nalazi, kako je istakla Bojana Minović iz inicijative „Sačuvajmo planinske reke Kralheva“, u Nacrtu Uredbe o proglašenju Parka prirode „Golijaˮ i Studiji zaštite sa kartografskom dokumentacijom, koju su svi zainteresovani imali prilike da pogledaju na zvaničnim sajtovima Ministarstva za zaštitu životne sredine i Zavoda za zaštitu prirode. Međutim, Aleksandra Došlić, načelnica Odeljenja za zaštićena područja, geodiverzitet i ekološku mrežu koja je vodila javnu raspravu u Kraljevu nije dozvolila da taj deo predstavljanja od strane predstavnice Zavoda za zaštitu prirode bude skraćen, ali je naglasila da će, ukoliko bude primedbi i pitanja, vreme od dva sata, koliko je predviđeno za raspravu – biti produženo.
Ona je ulazila i u rasprave sa podnosiocima primedbi, pa je u jednom trenutku Mirjanu Popović iz inicjatve „Ne damo Ibar“, koja je govorila o mogućnostima za zemlju procentualno podeljenu na zone različitih stepena zaštite, pitala:
„Da li vi želite da čitavu Srbiju stavite pod zaštitu?”
Na teritoriji Parka prirode Golija koja administrativno pripada Kraljevu nalaze se katastarske opštine sela u slivu reke Studenice i njenih pritoka: Orlja Glava, Savovo, Miliće, Brezova, Dolac, Zasad, Ušće, Vrh, Reka, Dražiniće, Rudno i Bzovik.
U državnoj svojini je 38,64 odsto površine Parka prirode „Golijaˮ, u crkvenoj je 0,8 procenata, u privatnoj 57,3 posto, a u javnom vlasništvu 3,47%.
Najviše primedbi, sasvim očekivano, odnosilo se na dalju gradnju mini-hidroelektrana i uklanjanje postojećih na području Parka prirode Golija, ali su se mogle čuti i primedbe koje su se odnosile na protivljenje izgradnji skijališta (Lazar Milosavljević, odbornik Lokalnog fronta) na ovom području, na zabranu izgradnje vetroelektrana na čitavom području PP Golija i traženje sanacije i rekultivacije postojećih površinskih kopova kamenoloma, na zabranu i ograničenje eksploatacije ruda metala, mineralnih sirovina, kao i korišćenje peska, šljunka, kamena i gline iz korita i obala vodotoka na teritoriji ovog zaštićenog područja
Ideja je zajednička: da se zaustavi komercijalizacija i eksploatacija prirodnih dobara, jer zaštićena područja imaju važnu ulogu u očuvanju biodiverziteta i života i neophodno je da se sačuvaju radi toga.
Osim primedbi na Nacrt Uredbe o proglašenju i studiji zaštite PP Golija, iznošene su i sasvim konkretni predlozi za uspostavljanje zaštitne zone oko PP Golija i rekonstrukciju brana vodozahvata za vodosnabdevanje na način da se na njima izgrade propisne riblje staze.
U primedbama koje je iznosio i Goran Nikolić iz inicijative „Spsasimo Studeicu“, bilo je reči o činjenici da je tok reke Studenice zaštićen, osim u oko kilometar dužine, a da zajvaljujući tom što još postoje lokacije za izgradnju MHE u prostornim planovima lokalnih samouprava one to koriste neće da ih izbrišu.
I Aleksandar Došlić priznala je da je prethodnih goidina jedan broj investitora podigao MHE na osnovu građevinskih dozvola koje su izdavale loklane saouprave, bez odgovarajućih studija i dozvola koje su bili obavezni da zatraže od Ministarstva zaštite životne sredine.
U primedbama se konstatuje da je se „kao najveći faktor ugrožavanja hidrografske mreže Golije i sliva Studenice pokazala, pored upuštanja otpadnih voda, seča šume velikih razmera i spiranja pesticida sa poljoprivrednih površina“ i da je ona po razornosti daleko nadmašila izgradnju MHE.
„Većina ih je izgrađena u granicama parka prirode i to MHE Kaludra na Savošnici, MHE Devići na Brusničkoj reci, MHE Rogopeč na Dajićkoj reki i Brusničkoj reci, MHE Studenica na Studenici, MHE Brevina na reci Brevini čija izgradnja nije obustavljena uprkos izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 38. samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode (“Sl. glasnik RS”, br.71/2021), dok je izvan Parka prirode MHE Grajići na Grajićkoj reci i Vratišnjaku“.
Primedbama je ukazano i na veliki sistemski problem:
„Studija uticaja se, prema trenutno važećim propisima, ne radi kad je instalisana snaga MHE manja od 2MW. To je propust na nivou zakona i pravilnika u koje nije adekvatno, potuno i u duhu intencije zakonodavca transponovano pravo EU (Anex Il of Directive 2011/92/EU od 13.12.2011). Sa aspekta preventivnog delovanja i očuvanja prirodnih dobara koja uživaju zaštitu, još važnija Ocena prihvatljivosti, iako zakonom propisana, je mrtvo slovo na papiru, jer nije doneta odgovarajuća uredba već 13 godina. Tako gubimo najvrednije planinske vodotoke sa vodama І klase, staništa zaštićenih i stogo zaštićenih vrsta, perspektive za lokalne zajednice, obesmišljava se zaštita kada deo rečnog toka protiče kroz zaštićeno područje, a gradi se na delu koji je izvan njega…
Zbog pogoršanog ekološkog potencijala u odnosu na originalni, odličan ekološki status ovih ekosistema predlažemo da se propiše i bez odlaganja otpočne uklanjanje već izgrađenih MHE na području PP Golija radi ponovnog uspostavljanja i unapređenja integriteta zaštićenog prirodnog dobra i da se do njihovog uklanjanja zabrani korišćenje postojećih, mimo uslova sagrađenih, hidrotehičkih i hidroenergetskih objekata.
Reč je tražio i dobio i Boban Petrović, investitor mini-hidroelektrane „Brevina“ koja je u javnosti često pominjana kao primer MHE čijom izgradnjom je reka stavljena u cevi, a iz nje nestao riblji svet. On je naveo da su oni samo poštovali uslove koj im je izdao Zavod za zaštitu prirode Srbije i da nije njihova ideja bila betoniranje reke.
Javne rasprave danas su održane u Raški i Novom Pazaru, a sutra će biti održane u Sjenici i Ivanjici.
M. M. D.
