Dok Hodam ispisujem tekst u svojoj glavi. Imam razne uređaje u koje bih mogao da diktiram to što Dok Hodam smišljam, ali se bojim da će me na ulici optužiti da sam ludak koji govori sam sa sobom…
Taman posla, odmah odgovaram na pitanje. Ali, oni svesniji, a verujem da ti svesniji čine većinu, treba da se suprotstave i žvrljačima po fasadama i to uglavnom poruka koje su krivična dela i koje pozivaju na mržnju. Svesni Srbi, zarad boljeg života i ugleda u svetu, treba da ustanu i da traže od vlasti da stane na put vandalizmima svake vrste, a možda bi komunalna i ona redovna policija mogla i malo noću da prošeta ulicama Kraljeva. Ja hodam često i noću (nekako su mi tada misli najčististije), ali nijednu policiju, bar u Karađorđevoj, nikada nisam sreo.
Raznih napasnika i ludaka, nažalost, još uvek ima. Potrebna je velika sila da se, pošto su, izgleda, silniji od države, takvi smeste tamo gde im je mesto. Ima i nešto sitnijih napasnika, koji nisu ništa manje opasni od ovih koji su već počinili teža krivična dela (silovanje, premlaćivanje, ubistvo). Medju njih spadaju i napasnici prema fasadama, žvrljači i uništavači ama baš svakog zida u Kraljevu, ali i u drugim, zapravo svim gradovima ove posrnule zemlje. I šta oni tu žvrljaju, a pride su i prilično nepismeni. Pozivaju na „Pravdu za Uroša“, tvrde da je „Svaki Srbin Radovan“, zahtevaju „Smrt ciganšturama“, dakle, sve same „miroljubive i pravedne“ parole, a ako niste zapazili, onda pažljivije pogledajte jednu od fotografija kojima ovde ilustrujemo tekst na kojoj ćete jasno videti i omiljeni znak nacista i neonacista, koji i danas slave Hitlera. To je tzv. „svastika“ ili kukasti krst.
Zamislite kada bi „svaki Srbin bio Radovan“! Taj zločinac, koji se krio više od 13 godina, sve dok nije pre desetak godina otkriven, uhapšen i nedavno prvostepeno osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistva i progona najmanje 20.000 ljudi, je, eto, uzor za te žvrljače. Zanimljivo je da je zgrada na uglu Karađorđeve i Zelene Gore, gde taj „Radovan“ odoleva ko zna od kada, možda još od Srebrenice, gde je sa svojom tzv. VRS pobio 8.000 ljudi, ustvari najuogroženija i da se tu žvrljotine ne mogu prebrojati. Neko je, valjda iz tabora protivnika onih koji su tu nešto prvi ispisali, prežvrljao to njihovo, pa dodao nešto svoje, koje se po gluposti, vandalizmu i pozivu na mržnju nimalo ne razlikuje od onog prethodnog, ali natpis „Svaki Srbin je Radovan“ niko ne dira, ili, možda, ne sme da dira.
Kraljevački pesnik, romanopisac i novinar Ivan Rajović i ja smo još pre pet godina hteli da za jedan ovdašnji medij (konkretno za Ka Tv) napravimo rubiku o ovim uništavačima fasada koji u svojim porukama uglavnom pozivaju na pokolj svega onoga što nije srpsko. Taj naš projekat, iz nekih razloga, nije realizovan. Ne kažem da je taj medij bio protiv takve rubrike. Naprotiv! Ovde ću vam citirati nekoliko Rajovićevih redaka iz opširnog teksta koji je napisao za tu našu neostvarenu rubriku. Ovde ćete, takođe, videti i neke ondašnje Rajovićeve fotografije i neke moje snimljene ovih dana. Mislim da je neko u međuvremenu preko onog „Smrt ciganšturama“ nafarbao crnu traku (kao što rade CIA ili BIA, UDBA, OZNA ili KGB, sadašnji FSB, u cilju zaštite cinkaroša ili tobožnje nacionalne bezbednosti).
Evo tog Rajovićevog citata: „Dok većina samozvanih, režimskih, priznatih i nepriznatih ili kakvih god klasičnih pisaca piše da ostavi potpis ispod napisanog, zarad slave i spomenika ili ulice u rodnom selu ili gradu, samo pisci “grafita”, pod pretnjom ozbiljne kazne, ostaju anonimusi. Žrtvovati se, a biti anonimus , kako bi se zapisalo: “Svi smo mi Radovani” ili “Pravda za Uroša“, “Srbija Srbima” ili “Smrt ciganšturama” više je tema za psihijatriju nego za logično preispitivanje. Ali, neke sile te ljude gone da to rade, pod okriljem noći, pa makar to bile i sile maloumlja ili bezumlja. I šta imamo kao rezultat ovakve pasije, po pravilu nepoznatih počinilaca.
… Zidovi postaju izražajno sredstvo psihopata koji su ubili smisao grafita i koji svojim sumanutim idejama samo dodatno doprinose sveukupnom sivilu u kojem se nalazimo. I kako civilizacija napreduje, bar tako neki tvrde, tako se zapisi na zidovima rastaču i pretvaraju u grafički prikaz duhovnog stanja nacije koja više nema kreativnih sposobnosti ni da na najjednostaviji način iskaže svoj stav. Nigde nećete naći ispisano “Dole vlada”, “Idi Bota” (tekst je pisan u vreme onih prethodnih, prim. D. B.) “Hoćemo izbore”, “Hleba, hleba, gospodaru” ili tome slično, ali fleka u vidu “Delije jug”, “Kasapi”…ima na svakom koraku”.
Primetili ste, svakako, ovo Rajovićevo “pod pretnjom ozbiljne kazne”. (To sam ja u njegovom tekstu podvukao, a ne on). Da je sreće da je tako! Ja još nisam čuo da je neki kraljevački sud, pa makar bio i “samo” prekršajni, osudio bilo koga za uništavanje fasada i, što je mnogo ozbiljnije, za širenje verske, rasne, polne i nacionalne netrpeljivosti, odnosno mržnje.
(nastaviće se)