Diklić: Ljudi knjige kupuju, a ne čitaju

28. septembar 2020.

Zašto Aleksandar Diklić, koji je u svojim knjigama došao do činjenica koje ni istoričari ne znaju, sa žaljenjem konstatuje da je 30.000 primeraka njegovih knjiga prodato, ali da je pitanje koliko ih je pročitano

U okviru serijala Knjiga u Centru održano je književno veče sa Aleksandrom Diklićem, koji je naš istaknuti pisac, kompozitor, reditelj, kolumnista, izdavač i producent. Dobitnik je prestižne Nagrade grada Beograda 2014. godine.

Diklić je u žižu javnosti dospeo zbog knjiga  „Beograd, večiti grad“, a zatim „100 senki nad Beogradom“. Međutim, njegova prva ljubav je muzika, koju doživljava kao „najličnije JA“. Samostalno je izdao album „Moja Aleksandrija“, na koji je  veoma ponosan, jer je nastajao jako dugo, gotovo kao knjiga.

Smatra da su njegove najveće vrline znatiželja i upornost i da one dovode do najboljih dela. U njegovim muzičkim delima možemo čuti filharmoniju, ali priznaje da ne zna note i da radi sve kroz osećaj. Napominje da je to  teži put, ali iskreniji.

Kao autor knjige koja je izašla u 30 izdanja, što je oko 30.000 knjiga, kaže da se knjige ne čitaju, već se kupuju, te da je toliko njegovih knjiga prodato, ali na žalost ne i pročitano.

Ono što su čitaoci vrednovali kao dobro i prepoznali kod Diklićevog pisanja  je nov pristup starim temama. Manjak čitalačke publike kao problem ne vidi samo u samim čitaocima, već i u piscima. On sam traga za žanrom i knjigom koju čitalac neće moći da ostavi.

U knjigama „Beograd, večiti grad“ i „100 senki nad Beogradom“ postoji niz podataka koje ne možemo pronaći u nekim drugim izvorima. Mnogi istoričari kažu da je fascinantno da je do tih podataka došao čovek koji se ne bavi naučno istorijom, jer za neke od tih činjenica čak ni istoričari ne znaju.

Diklić smatra da je za razumevanje istorije potrebno široko znanje, stavljanje stvari u kontekst, sposobnost „da se vidi šara i na tuđem tepihu“.

– Za istoriju nisu bitne godine, jer se istorija ponavlja, ali je bitan kontekst.

Za Beograd kaže da ne postoji mesto na kugli zemaljskoj koje je imalo takvu istoriju, pa čak ni Rim:

– Rim jeste monumentalan i divan, ali naš prestoni grad je uvek pobeđivao užasavajuće stvari. Beograd je više od sto trideset puta rušen do temelja. On je grad hepi endova!

tekst i foto: KC “Ribnica”