28. septembar 2020.
Rad na priređivanju knjige „Dah cvetne bašte“ započet je prilikom raščišćavanja šuta u izgorelom ateljeu umetnika Milana Đokića, u kome su rukopisi pronađeni
U kraljevačkoj biblioteci „Stefan Prvovenčani“ predstavljena je knjiga haiku pesama Milana Đokića Dah cvetne bašte, koja je izašla u izdanju Poetikuma iz Kraljeva. O knjizi su govorili urednik Ivan Novčić i priređivač Aleksandar Marić.
Prisutne je, najpre, sa izdavačkim poduhvatom Poetikuma upoznao Ivan Novčić, koji je predstavio sve pokrenute biblioteke, među koji sa se ističe i biblioteka Ine svetlosti, koja je nazvana po jednoj od knjiga Milana Đokića. On je naglasio da su, za samo nekoliko meseci, u specifičnim uslovima zbog pandemije koronavirusa, uspeli da objave čak 13 knjiga poezije, i da je više knjiga u pripremi. Novčić se osvrnuo i na lik Milana Đokića i istakao da mu je, kao mladom pesniku veoma pomogao kroz razgovore o stvaralaštvu, koji su, po njegovim rečima, imali i formu blagoslova, jer su kako Novčić kaže, posle tih razgovora mnoge dileme bile razrešene.
Aleksandar Marić je rekao da je rad na priređivanju ove knjige započeo prilikom raščišćavanja šuta u Đokićevom izgorelom ateljeu, u kome su rukopisi pronađeni. Marić je rekao da je mesec dana pre Đokićevog upokojenja razgovarao sa njim i da su se dogovorili da se ova knjiga priredi i objavi.
– Zbog ovih okolnosti shvatio sam objavljivanje ove knjige kao jednu vrstu zaveta – rekao je Marić, i naglasio da knjiga ne bi bila objavljena bez pomoći iskrenih poštovalaca Đokićevog dela, koji su postali, kako i piše unutar knjige, zadužbinari ovog izdanja.
Pored biblioteke Ine svetlosti koja započinje Đokićevom knjigom, prisutnima su prezentovane biblioteke Traženja, koja je rezervisana za mlade autore, Eho lirike u kojoj se objavljuju ponovljena izdanja pesničkih knjiga i Izbor, u kojoj se objavljuju knjige izabranih i sabranih pesama.
U recenziji Dejana Aleksića stoji da knjiga izabranih haiku pesama Milana Đokića sugestivno svedoči o njegovoj sposobnosti prevođenja vidljivog u prostor jezika i obrnuto.
„U ovoj neambicioznoj lirici neposrednosti nalazimo udružene dokaze Đokićevog velikog likovnjačkog i književnog umeća, ali i njegovog uverenja da je tvorački akt najbolja odbrana smisla“, kaže Aleksić između ostalog. u recenziji.
Aleksandar Marić
foto: Ivan Rajović
