Gordana Đilas – dobitnica nagrade „Žička hrisovulja“

Žiri za dodelu nagrade „Žička hrisovulja” saopštio je svoju odluku o dobitniku ovog prestižnog pesničkog priznanja tradicionalno, na Spasovdan. Žiri, koji je radio u sastavu, Miroslav Cera Mihailović (u svojstvu prošlogodišnjeg dobitnika), Miloš Milišić, Dejan Aleksić, Ana Gvozdenović i Dragan Hamović (predsednik) odlučio je da nagrada „Žička hrisovulja” za 2025. pripadne pesnikinje iz Novog Sada Gordani Đilas „za lirsku pretragu dubljih uporišta bića”. Priznanje, koje čine unikatna zlatopečatna povelja i ikona Preobraženja Gospodnjeg, biće uručeno dobitnici u Žiči, na Preobraženje, 19. avgusta ove godine. Poeziji dobitnice posvećuje se zbornik radova sa kritičkog skupa koji se održava u okviru manifestacije Žički duhovni sabor, Preobraženje 2025.

U Obrazloženju Žirija, koje potpisuje predsednik Dragan Hamović, stoji i:

„Gordana Đilas (1958) pesnikinja je neprestanog osluškivanja i motrenja, pohađanja svetova s obe strane jednog nemirnog ispitljivog bića. NJena je poezija postupno, usmereno zrevala, ispisujući se kao unutarnja biografija, rasla u lirskom pozivu razumevanja i samorazumevanja, razvijala duhovnu potku svog jezičkog tkanja. Između fluidne neodređenosti, snovidovnih, arhetipskih signala i konkretnih slika, teku poetske tvorevine Gordane Đilas. ’Posmatramo se i ispitujemo’, veli Gordana Đilas u pesmi „Neprozirni ljudi“ (Sever, udaljen zvuk, 2015). ’Svako je svoj najlepši deo / Sakrio tako vešto da se čini / Da ga drugi neće pronaći / Koliko god da tragaju // A i šta bi s njim’. Sve se zbiva prema nekom ogoljenom mehanizmu igre, koju nam je svojevremeno otkrio Popa, igre često surove i beznadežne.”

Gordana Đilas je rođena u Nakovu kod Kikinde 1958. godine. Živi i stvara u Novom Sadu. U Biblioteci Matice srpske radi kao bibliotekar savetnik i rukovodilac Odeljenja za čuvanje i korišćenje publikacija. Piše poeziju, kratku prozu, autorka je bibliografija, priređivač. Važnije knjige poezije: Pred ogledalom (1985), Carski vrt (1996), Zvezda juga (2002), Učitelj sećanja (2009), Bila sam poslušno drvo (2012), Sever, udaljen zvuk (2015), Svakidašnji hleb (2018), Opraštanje (2020), Zaštićena mesta (2022), Hvatanje mesečine (2023). Dobitnica pesničkih nagrada: Pečat varoši sremskokarlovačke, „Milica Stojadinović Srpkinja“, „Rade Drainac“, „Venac Laze Kostića“, „Jefimijin vez“. Za doprinos srpskom bibliotekarstvu primila je nagradu „Janko Šafarik“.

Njene veze sa našom bibliotekom su višestruke i duboke. U izdanju „Povelje” Gordana Đilas je 2015. godine objavila pesničku zbirku „Sever, udaljen zvuk” za koju je potom dobila pesničku nagradu „Rade Drainac”, a prošle godine u okviru dodatka „Vidi čuda” štampana je njena lirska proza „Tebi je unapred sve oprošteno”. Gordana Đilas je i predsednica žirija za dodelu nagrade „Zlatno slovo Dejana Vukićevića” koja odnedavno dodeljuje u našoj biblioteci, za najbolju izložbu u oblasti bibliotekarstva.

Ana Gvozdenović

foto Ivan Spasojević

KAMILICA

Sama na severu Banata

Razlivena u bezbrojnim otiscima

Duboko zaoranih brazda

Ničija i nišča istovremeno

Ni pogled odozgo, ako bi se i

Setio da me pogleda, zaslepljen

Svetlošću što neskrivena

Izbija odasvud, ni pogled

Nema za šta da se uhvati

Bdim nad preprekom

Od jednog velikog koraka

Koji bi me mogao uvesti u

Beskrajno prostranstvo

Preda mnom je livada

Samonikle kamilice

NJiše se na usplahirenom vetru

Odnekud sa dalekih Karpata

Pristiže brižan zov pastira

I trepere senke vazduha

Nad prošlogodišnjim snegom

ZNANJE

A znala sam, stvari koje ne možemo da sagledamo

I koje nas nadilaze, treba izbegavati

Da zalud su sva minula kraljevstva

Kad znala sam da ako bih uspela da te domamim

Da bi mi se ruka rasula na bezbroj malih teritorija

Ti si blago i nedirnuto plavetnilo vidljivo

Samo onima u kojima prebiva čisto srce

Plavetnilo tvoje

Bilo je dovoljno da me razlije

U nesaglediv prostor prisustva

Kad telo tone u nepregledne dubine

U potpuno odsustvo bića

I gde ste sad uzleti duha, gde ste reči nedovoljne

I nevoljne da se prepuste slatkim obmanama

Danas, s razdaljine od nekoliko vekova

Ono treperi u jutarnjoj izmaglici u kojoj te

Nakon buđenja u nepoznatom gradu

Međ nepoznatim svetom

Pokušavam ponovo pronaći

Bivaćeš nakostrešen i zbunjen

Ako bih te mogla ugledati u takvom stanju

Činilo bi mi se da bih zauvek

Izgubila pravo da te pratim

I objašnjavam sebi tvoje postupke

Stoga sam, između predačkog poziva

Da se suprotstavim tvojim moćima

I potrebe da se od te iste sile zaštitim

mogla da naučim da uzvratim udarac

A ne povredim udarenog

ZVEZDANA GEOGRAFIJA

I

Iza mene korača senka

Laje kao besan pas

Ispred su dedine sanke

U koje ću se popeti