Nekih starih zanata više nema, jer je novo doba donelo i nove zanate, koji i u eri modernih tehnologija imaju mesto na tržištu, poručile su danas kraljevačke zanatlije, slaveći Sveta tri jerarha
Svečanom liturgijom i sečenjem slavskog kolača u Crkvi svete Trojice u Kraljevu, ovdašnje zanatlije nastavile su tradiciju slavljenja esnafske slave, koja je nekada predstavljala vid borbe za socijalnu pravdu
Među okupljenima bilo je najviše zanatlija mašinske i elektrostruke, ali i pekara, mlekara, poslastičara, zidara, obućara, krojača. Svi oni prisustvovali su jutarnjoj liturgiji i sečenju slavskog kolača.
Pogledajte jutrošnje kadrove iz Crkve svete trojice u Kraljevu:
Vladan Jelić, predsednik Udruženja zanatlija Kraljeva, koje je i dalje neformalnog karaktera, kaže da je njihova želja da rade na povećanju broja zanata i zanatlija u Kraljevu:
– Imali smo pauzu u obeležavanju zanatske slave u prethodne dve godine zbog korone. Večeras imamo zabavu u restoranu „Nacional“, a sutra ujutru u 10 časova termin je rezervisan za čuvenu zanatsku poparu.

Interesovanje mladih za zanate nije na zavidnom nivou, dodaje on, pojašnjavajući da se starije zanatlije trude da zanat održe i da u taj svet privuku i mlađe. Precizne evidencije koliko je zanatlija u Kraljevu – nema, ali članova Udruženja zanatlija Kraljeva je oko 500. Na događajima poput današnjeg okupi se oko 150 njih:
– Imamo informaciju da se na još nekoliko mesta zanatlije okupljaju u kraljevačkim selima. Nadamo se da ćemo biti jedinstveni i u budućnosti znato koliko tačno ima zanatlija na teritoriji Kraljeva – kaže Jelić.

Malo je i zanata, i zanatlija u Kraljevu, a i na sve načine pokušavamo to da promenimo i da njihov broj povećamo.Mladi nisu zainteresovani za zanate, ali mi mislimo da je zanat zlatan. U Kraljevu ima najviše zanatlija mašinske struke: limara, mehaničara, auto-limara, parnogrejača i vodoinstalatera, a „izumrli“ su zanati poput kazandžijskog, vunovlačarskog za koje više odavno nema interesovanja – kaže predsednik Udruženja zanatlija Kraljeva.

Dr Milan Matijević, hroničar Kraljeva, podseća da je 1847. godine knjaz Aleksandar Karađorđević doneo Uredba o esnafima. Tada su u Kraljevu formirani esnafi i počelo je slavljenje esnafskih slava koje su vremenom prerasle u zanatske. Slavlja nije bilo tokom okupacija grada, ali su slave i tada obeležavane u zanatskim radnjama ili u porodicama viđenijih zanatlija, a tokom dva svetska rata održavane su liturgije u crkvama. U masovnom streljanju oktobra 1941. u Kraljevu je stradao veliki broj zanatlija.
– U kontinuitetu, zanatska slava u Krajevu obeležava se od 1986. godine. Inicijativa je krenula od Odbora za privatno zanatstvo u Regionalnoj privrednoj komori, gde sam radio. Uspeli smo da napravimo i monografiju „Tradicija zanatske slave u Kraljevu“ – podsetio je Matijević, ističući da su pre skoro jednog veka najbrojniji bili trgovački, potkivački i abadžijski esnafi.

Nekada su zanatske slave slavljene u kući domaćina u kojoj je priređivan zanatski ručak, ali je to druženje kasnije preraslo u zanatske zabave koje se sada priređuju u restoranima.
Uloga domaćina slave prelaznog je karaktera i ona predstavlja veliku čast za izabrane zanatlije. Vladimir Simović, zajedno sa Markom Mihajlovićem, jedan od ovogodišnjih domaćina, zadovoljan je ovogodišnjim odzivom zanatlija :
– Naravno, nekih starih zanata više nema, a novi su vezani za napredak tehnologije i inovacija.

Zanatska slava, kažu, propoveda poštenje u radu i podizanje zanatskog podmlatka, ali se ne zaboravljaju ni oni kojih više nema, pa se u obredu koji prethodi sečenju slavskog kolača pominju imena preminulih zanatlija.
Jedan od domaćina zanatske slave 2024. godine biće Miloš Slavković, vlasnik auto servisa:
– Danas sve prelazi, shodno novim tehnologijama, na IT sektor, pa je zanatlije sve teže naći, a zanatlijama opstati, ali – ova lepa tradicija treba da se nastavi, a nikako da se prekida.

Običaji i tradicija bili su sastavni deo života i rada nekadašnjih esnafa i zanatlija. Esnafi su negovali kult esnafske slave. Zanatlije su nastojale da pošteno rade u zanatu, stoga su se zaklinjali u esnafsku slavu pred ikonom sveca zaštitnika esnafa.
U mešovitim esnafima gde je bilo zanatlija različitih zanata, za esnafsku slavu slavljen je svetac zaštitnik onih zanatlija koji su bili najbrojniji u esnafu i čije je ime esnaf nosio.
Pekarski esnaf slavio je Petrovdan, 29. juna po starom ili 12. jula po novom kalendaru. Tradicija esnafske slave za pojedine esnafe zadržala se veoma dugo. Usled nastalih promena u načinu zanatskog organizovanja i formiranjem sreskih i okružnih esnafa, esnafska slava za sve zanatlije i trgovce slavila se na dan Sveta tri jerarha. Zadržan je običaj sečenja slavskog kolača u crkvi, nakon čega se priređuje svečani ručak.
Esnafska slava se u Kraljevu neguje i danas, a Sveta tri jerarha su zanatska slava i kraljevačkih zanatlija i trgovaca¹.
M. M. D.
¹Milan Matijević, Kraljevački esnafi, Kraljevo, 1995, str. 150.